Razgovor o predlošku:Slavenski jezici

srpskohrvatski jezik

mislim da je označavanje srpskohrvatskog kao "izumrli jezik" POV. Da bi bio izumrli jezik mora se priznati da je bio živi prirodni jezik. A to nije "nepristrano gledište". Predlažem da se srpskohrvatski navodi ispod "ini" ili da se makne oznaka † (ili da se stavi u zagrade npr (†) ). Tako se sâm predložak ne miješa u tu raspravu.--Dubby 00:15, 17. siječanj 2007. (CET)

Ma t.zv. "srpskohrvatski" je umitni, izmišljeni jezik. Proguravadu ga samo oni koji se ne mogu opridilit što su, oni što žele na silu držat skupa Hrvate i Srbe/hrvatski i srpski jezik (dovoljno je viditi sadržaj sh.wiki, imaju dvojne nazive za stvari, može se tako napravit i albansko-laošku wiki, sa nazivima na albanskom i laoškom), odnosno oni što žividu u laži da je hrvatsko i srpsko jedinstvo ikad postojalo, kao i kojekakvi pridavači na raznoraznim sveučilišćima što su stekli svoje doktorate i ine akademske naslove na račun tega jezika (ne budedu li branili tu laž, pada im doktorat), a na koncu svega, i zlonamirni političari.
Ka' konačna potvrda nedoslidnosti "slidbenika" "srpskohrvatskog" je, n.pr., što sada na sh.wiki stavljadu i hrv.nazive za misece u tu wiki. "Srpskohrvatski" nikad nije rabio te nazive, niti je ima ikad rabio čisto hrv. izraze. Kubura 09:58, 17. siječanj 2007. (CET)

Ljudi, srpskohrvatski nije izumrli jezik, niti je točno da je on bio umjetnim jezikom. To je bio naziv (jedan od naziva, dapače) za književni jezik u Srba i Hrvata od sredine 19. do kraja 20. stoljeća, kada se i smatralo u jezikoslovnim krugovima da Srbi i Hrvati (i Muslimani/Bošnjaci i Crnogorci i drugi) imaju zajednički književni jezik. Stoga bi možda bilo najbolje staviti ga pod "ini" i maknuti taj zloslutni križ odatle. ;) Srpskohrvatski (ili srpsko-hrvatski, a danas najčešće srednjojužnoslavenski dijasustav) je i naziv za dijalektalni kontinuum koji se prostire od slovenskog do bugarskog i makedonskog jezika, a kojem pripadaju narječja Srba i Hrvata. Iz narječjâ toga narodnog jezika nastali su (trenutno) srpski, hrvatski i bošnjački/bosanski književni jezici, kao i srpskohrvatski zajednički književni jezik (mada je i on imao dvije varijante, a makar jedna od njih jest rabila narodne nazive za mjesece), koji se raslojio krajem prošloga stoljeća na ta tri pomenuta standarda... Ja bih ga stavio među ine jezike, kao uostalom i crnogorski, jer on još uvijek nema književnu normu i još uvijek nije ozvaničen. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 213.244.209.101 (razgovor • doprinosi) 10:57, 6. kolovoz 2007.

T.zv. "srpskohrvatski" nije nikad bio "zajednički" književni jezik. On nima inačica, niti naričja, jer je umitan. Isto ka da rečeš da esperanto ima naričja. To što se u nekim jezikoslovci smatrali da gorinavedeni narodi imadu zaj. jezik možeš usporedit i sa znanstvenicima koji su u tom stoliću smatrali da su neki narodi i rase glupi, nazadni i slično. Još si triba vidit koja je politička pozadina tih jezikoslovaca, tko ih je plaća, koje su bili ideologije, tko im je davao informacije, odnosno temeljem česa su pisali svoje brljarije.
Koji dijalektni kontinuum? Da se možda ne govori kajkavskin naričjen u Varni ili čakavski naričjen u Burgasu, i to da se neprekidno rasprostire od Gorskog kotara do tih gradova?
"Iz narječja tega narodneg jezika nastali su ....književni jezici"? O čemu ti pričaš? Koji narodni jezik? Što je to "narodni jezik"? Hrvatski je uvik postoja ka' samostalni jezik, i razvija se samostalno, bez upliva iz susidnih slavenskih jezika. Minjanje naziva je nastalo samo u glavama nikih političara koji nisu imali veze sa zbiljom. A ono što je sa hrv. jezikon posli činjeno za Jugoslavijâ, to je jezično nasilje. Politika na kojoj je bilo građeno t.zv. "jezično jedinstvo" je bila ova: "Ako nije isto u hrvatskon ka u srpskon, izbacit, zatim, proguravat oblike koji su isti u oba jezika (neglede njihove uporabe), a potisnit i zatirat osebujne hrvatske oblike i oštro kažnjavat sve koji ustraju na hrv. oblicima i one koji ustraju na oblikovanju jezika u skladu sa hrv. jezičnom tradicijom i na silu ići u pravcu kako se razvijao srpski." Naposljetku, u Hrvatskoj se jezik nikad službeno nije zvao "srpskohrvatski".
Šta je to "pomenuta"? Je li to ona šta je gađana pomama? Šta je to "ozvaničen"? Ima li to sveze sa ozvučivanjen ili pozivanjem netkoga? Kubura 15:24, 26. veljača 2008. (CET)