Otvori glavni izbornik
Zastava Republike Amalfi.

Republika Amalfi je bila srednjovjekovna država na Apeninskom poluotoku na prostoru Kampanije. Postojala je od 958. do 1037. godine. U 11. je stoljeću postala jednom od najvažnijih četiriju talijanskih Pomorskih republika: Republike Pisa, Republike Genove i Mletačke Republike. De facto je bila neovisnom državom, a formalno ovisna o Bizantu od 839. do 1131. godine.

Glavni joj je grad bio gradić Amalfi na jugu apeninskog poluotoka, na obali Tirenskog mora. U njoj je živjelo oko 70 tisuća stanovnika. Na čelu države nalazio se vojvoda (tal. duca, lat. duces; ponekad ga se zvalo doge, analogno mletačkom rivalu).

PovijestUredi

Ova republika je izvorno bila dijelom Napuljskog Vojvodstva (lat. ducatus Neapolitanus) koji je vodio bizantski patricij (πατρίκιος). Izvukla se iz vazalskog odnosa s Bizantom 958. godine te je izabrala svog vojvodu. Amalfi je postala moćnim gospodarskim subjektom. Bila je trgovinskim središtem čiji su trgovci prevladavali sredozemnom i talijanskom trgovinom cijelo stoljeće prije nego su ju nadišle druge pomorske republike sa sjevera kao što su Pisa, Mletačka Republika i Genova. 1073. su ju godine zauzeli Normani. Dotad je Amalfi aktivno bio uključen u vanjskopolitičke poslove svojih susjeda: miješala se u poslove Kneževine Beneventa, Vojvodstva Sorrenta. Od 981. do 983. Amalfi je vladao Kneževinom Salerno. 987. je godine amalfijska biskupija izdignuta na razinu nadbiskupije. 1034. je Amalfi došao u vlast nad Kneževinom Capuom te 1039. godine Salernom. Normanski grof i vojvoda Puglie i Kalabrije Robert Guiscard je 1073. zauzeo Amalfi te se proglasio vojvodom Amalfija (dux Amalfitanorum). 1096. se je Amalfi pobunio, no buna je ugušena 1101. godine. Bunu su opet podigli 1130., a natjerani su na konačnu predaju 1131. kad je sicilski amiratus (admiral, emir) Ivan Ruđera II. krenuo na Amalfi suhozemnim putem, a Juraj Antiohijski je blokirao grad s morske strane te postavio bazu na Capriju. 1135. i 1137. Pisa je opljačkala grad i amalfijski slavni dani bili su prošlost. O Amalfiju je arapski zemljopisac, kroničar i pisac Ibn Hawqal 977. zapisao da je Amalfi najnapredniji grad Lombardije, najplemenitiji, najprosvjetljeniji, najvećeg blagostanja, da graniči s Napuljem, koji je lijepi grad, ali manje važan nego Amalfi.

 
Apeninski poluotok 1000. godine.

Jezici kojima se govorilo bio je latinski. Po obliku vladavine bila je oligarška i aristokratska republika. Sredstvo plaćanja bio je amalfijski tarì. Većinska i državna vjera bila je rimokatolička. Vjerska manjina bio je ortodoksno kršćanstvo. Izvor zarade bila je trgovina i ribarstvo. Proizvodilo se drvnu građu, limune i jednu vrstu papira. Izvozilo se limune i jednu vrstu papira, a uvozilo začine. Trgovalo se s Bizantom, Rimom, Sicilijom, Egiptom, Sirijom i Indijom.

VidiUredi

LiteraturaUredi