Ribar Palunko i njegova žena
Ribar Palunko i njegova žena je jedna od osam pripovijedaka iz knjige Priče iz davnine koje je Ivana Brlić-Mažuranić oblikovala na temelju sadržaja i likova iz slavenske mitologije i hrvatske usmene predaje.[1] U toj se priči isprepliću životi stvarnih likova poput ribara te nestvarnih likova kao što su Morski kralj i Zora-djevojka.[2]
Ribar Palunko i njegova žena
| |
|---|---|
| Autor | Ivana Brlić-Mažuranić |
| Država | Hrvatska |
| Jezik | hrvatski |
| Vrsta djela | pripovijetka |
| Rod (stil, žanr) |
književnost za djecu |
| Datum (godina) izdanja |
1916. (Matica hrvatska) |
| Vrijeme radnje | neodređeno |
| Mjesto radnje | podno planine, kuća ribara Palunka, podvodni dvor Morskog kralja |
| Glavni lik(ovi) | ribar Palunko |
| Teme | ribarova potraga za izmišljenim bogatstvom i lagodnim životom |
Sadržaj uredi
Radnja započinje tako da ribar Palunko plovi na pučini u svom čamcu i priziva morsku vilu Zoru-djevojku, tražeći od nje da mu donese sreću. Ona se pojavi i pošalje ga kući da tamo nađe svoju sreću. I zaista, pred kućom ga je čekala sirota djevojka koju on uze za ženu, a nedugo zatim rodi im se sin Vlatko. Uvečer bi žena Palunkova pričala priče o morskom kralju i njegovom silnom bogatstvu, sve dok jednog dana Palunko ne odluči uputiti se u potragu za tim bogatstvom. On na jednu stranu, a žena i sin na drugu. Međutim, morske su djevice otele njegovog sina Vlatka i odnijele ga Morskom kralju na dar. Dječakova majka od tuge onijemi. Lijepo je Zora-djevojka upozorila Palunka da se s morskoga dna ne može vratiti na zemlju jer su postavljene tri straže: golema zmija, ptica orijaška i velika pčela, majka svih pčela. Ali Palunko, pohlepan za bogatstvom, ne posluša Zoru-djevojku već krene na put. Na morskom dnu ga ne dočeka blago nego morske djevice, koje su se s njim izrugivale, i strašni Morski kralj. Umjesto da mu pokloni svoje blago, Morski kralj postavi Palunka za morsku ludu te je morao po cijeli dan plesati i pjevati i zabavljati Morskog kralja i mladog kraljevića, koji je zapravo bio njegov sin Vlatko. Ipak, najmlađa djevica oda Palunku tajnu kako će pobjeći iz morskog kraljevstva, samo ako ga netko s morskog kraja izvadi udicom i podigne na obalu. Za to vrijeme je Palunkova žena kući tugovala i odlučila poći u potragu za obojicom. Na putu nahrani zmiju i zmijiće, napravi pticama gnijezda i odoli najvećim iskušenjima, pa tako prođe kroz tri pećine. Nakon toga baci udicu u more i uhvati svoga sina i muža te ih spasi. Tako je njena vjernost i dobrota bila nagrađena – najvećom srećom.[2]
Utjecaj i značenje uredi
Priča o ribaru Palunku se čita kao metafora o ljudskoj pohlepi. Koliko god bogati bili, u nekim ljudima uvijek tinja želja za još većim akumuliranjem bogatstva. Iako nije toliko popularna kao neke druge priče iz ove zbirke, Ribar Palunko i njegova žena je naslov koji se vrlo često pojavljuje na daskama kazališta za djecu i mlade zbog svoje univerzalne poruke ali i čarobnog podvodnog svijeta te životopisnih likova koje opisuje.
Izvori uredi
- ↑ Mondo.hr – Regoč Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. rujna 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 27. rujna 2015.
- ↑ a b www.lektire.hr – Ivana Brlić-Mažuranić: Priče iz davnina, pristupljeno 27. rujna 2015.