Ruža Viterbska
Sveta Ruža Viterbska ((tal.) Rosa da Viterbo, Viterbo, Lacij, između 1233. i 1235. – Viterbo, 6. ožujka 1251. ili 1252.), talijanska katolička djevica, mističarka i svetica.
| Sveta Ruža Viterbska | |
|---|---|
 Ruža Viterbska (u prvom planu lijevo) na slici Piera di Cosima s kraja 15. ili početka 16. stoljeća.
| |
| svetica | |
| Rođena | 1233. – 1235. Viterbo, Lacij |
| Preminula | 6. ožujka 1251. ili 1252. Viterbo, Lacij |
| Kanonizirana | 1459. |
| Spomendan | 4. rujna |
| Zaštitnica | pelagra |
 Portal o kršćanstvu
| |
Životopis uredi
Ruža je rođena u Viterbu godine 1233. od oca Ivana i majke Katarine. Već kao dijete imala je mistične doživljaje, a prema predaji, u dobi od svega tri godine uskrisila je majčinu sestru. Voljela je hraniti ptice kruhom što su joj zbog neimaštine priječili. Jednom prilikom uhvatili su je dok je u pregači nosila kruh, ali čudom kruh se pretvorio u ruže. Drugom prilikom išla je na izvor po vodu i razbila vrč. Čudesno ga je sastavila. Voljela je odlaziti u crkve i slušati propovijedi Male braće koje bi u susretima s prijateljicama prepričavala.
Na blagdan Svetog Nikole godine 1250. tijekom teške bolesti doživjela je viđenje. Ukazale su joj se duše bliskih preminulih osoba, a potom i Majka Božja. Gospa ju je ozdravila i potakla da se priključi franjevačkom svjetovnom redu. Počela je propovijedati i pozivati sugrađane na pokoru i pokajanje, te upozoravati na krivovjerja koja su prijetila jedinstvu Crkve.
Tijekom sukoba cara Fridrika II. i pape Inocenta IV. Ruža i njena obitelj, zbog vjernosti papi, kratko su vrijeme od carske stranke bili prognani iz Viterba. Nakon pobjede papinske stranke vratili su se u Viterbo. Prema predaji, na povratku u Viterbo Ruža je kod mjesta Vitorchiano ozdravila ženu slijepu od rođenja te obratila jednog okorjelog krivovjerca. Kao znak da je Bog s njome neozlijeđena je prošla kroz plamen. Pokušala je ući u red klarisa, ali nije bila primljena. Umrla je 6. ožujka 1251. godine.
Štovanje uredi
Papa Aleksandar IV. bio je veliki štovatelj Ruže Viterbske. Po njegovoj želji njeni posmrtni ostatci preneseni su u crkvu Svete Marije od Ruža. Prilikom posjeta Viterbu papa je doživio tri viđenja Svete Ruže. Svetom ju je proglasio papa Kalist III. godine 1459. Zaštitnica je od pelagre.
Izvori uredi
- Bilješke i literatura
- Sveta Ruža Viterbska Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2021. (Wayback Machine), sveci.net, pristupljeno 4. rujna 2016.
- Monasterio Santa Rosa da Viterbo Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2016. (Wayback Machine), monasterosantarosa.it, pristupljeno 4. rujna 2016.
- St. Rose of Viterbo, Catholic Encyclopedia, www.newadvent.org, pristupljeno 4. rujna 2016.
Vanjske poveznice uredi
- Ostali projekti
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ruža Viterbska |
- Mrežna mjesta