Samuel

Samuel je biblijski lik, prorok i posljednji sudac u Izraelu po kojemu su Prva i Druga knjiga o Samuelu dobile naziv. On je, prema židovskoj predaji, zajedno s Natanom i Gadom autor tih dviju biblijskih knjiga, a njegova je povijest opisana u Prvoj knjizi. Samo ime "Samuel" prema pučkoj predaji znači "izmoljen od Boga", no vjerojatnije je da dolazi od hebrejskog "Šemuel", što znači "njegovo je ime El".

Podrijetlo i djetinjstvoUredi

Samuel je podrijetlom iz Rame, iz Benjaminovog plemena, sin Elkane i Ane iz Rame. Njegov je otac Elkana imao dvije žene, Anu i Peninu. Ana je bila nerotkinja i zbog toga vrlo nesretna. Jednog dana, otišla je u svetište u Šilo zavjetovati se Gospodinu da joj podari sina, a on bi zauzvrat bio posvećen službi u svetištu.[1] Prema Starom zavjetu, Gospodin je uslišao njezinu molitvu, pa je novorođenče Samuela posvetila Bogu. Samuel je postao službenik u svetištu u Šilu, pod nadzorom svećenika Elija.[2] Prema Prvoj knjigi o Samuelu, jedne noći Bog mu se objavio i od tada je Samuel rastao u mudrosti pred Bogom i narodom.[3]

Samuel kao sudac u IzraeluUredi

Nakon Elijeve smrti, Samuel je priznat kao sudac u Izraelu, a obnašao je i svećeničku službu prinoseći žrtve i navješćujući Božju volju narodu. Kad je Samuel ostario, Izraelci su htjeli da im postavi kralja. Nakon što je oklijevao to učiniti, prema Prvoj knjigi o Samuelu po Božjoj naredbi pomazao je Šaula za kralja nad Izraelom.[4] Tim činom odrekao se pred narodom položaja suca i vlasti, a zadržao ulogu duhovnog savjetnika.

Samuel je bio pristaša antimonarhističke struje u Izraelu, zbog toga što je strahovao da će Izraelci, ako budu imali kralja koji će nad njima vladati, zaboraviti da je njihov jedini Kralj i Gospodar Bog koji ih je sam izabrao i izbavio iz ropstva. Njegovu srdžbu i proricanje kraja Šaulova kraljevanja potaknulo je Šaulovo prinošenje žrtve Bogu vlastitim rukama. Nakon bitke s Amalečanima, Šaul je poštedio dio plijena što je uvelike potaklo Božju srdžbu, a Samuel mu je pritom poručio da ga je Bog odbacio i da nije više s njime.[5]

Bog naređuje Samuelu da pomaže novoga kralja koji će vladati Izraelom. Samuel ga je potražio među Jišajevim sinovima u Betlehemu i pomazao je Davida za kralja.[6] Davidovo pomazanje bilo je posljednji veliki Samuelov zahvat kojim je izvršio Božju volju, koja je imala neposredno velik utjecaj na političku situaciju izraelskog naroda. Ispunivši tako i svoju posljednju zadaću on umire, a njegov ga je narod oplakao i pokopao u njegovom zavičaju u Rami.[7]

Samuelovo značenjeUredi

Samuel je, prema biblijskom izvještaju, bio veliki prorok koji je vrlo vješto vodio izraelski narod u trenucima njegove povijesti, kad je već imao svojega kralja. On je uspješno posredovao u političkom životu svoje zemlje, iako je u svom srcu bio veliki antimonarhist. Iz biblijskih podataka o njemu saznaje se mnogo bitnog što se tiče proročkog pokreta u Izraelu.

U to vrijeme za proroka se upotrebljavala riječ "vidjelac" (hebr. ro'eh), a ne "prorok" (hebr. nabi'). Vidjelac je obdaren izvanrednim Božjim darovima – karizmama. Njegova je karizma javna, dana za narod. Prorok je Božji predstavnik. U ono vrijeme on vrši i liturgijske funkcije, a bez njega se ne započinje žrtva. On je rodoljub i trpi za svoj narod. Komunicira s Bogom i njegove riječi prenosi narodu te zbog toga uživa velik ugled. Njegova služba kao posrednika između Boga i ljudi nije bila ograničena na samo jedan trenutak, na jedan zahvat, kao što je to bio slučaj s nekim prorocima sucima. On trajno i odlučno zahvaća u život svojeg naroda, bori se na njegovoj strani te dijeli narodu savjete u Božje ime. U njemu je još uvijek na neki način bila združena i sudačka i proročka i svećenička vlast. Nakon njega te su službe jasno podijeljene.

Samuel je bio Božji izabranik – sudac, prorok i svećenik preko kojega je Bog upućivao svoje riječi izraelskom narodu i preko kojega ih je vodio. Prema Bibliji, on je primjer čovjeka koji je cijeli svoj život ostao vjeran i poslušan Božjoj riječi.

IzvoriUredi

  1. 1Sam 1, 9-11
  2. 1Sam 2, 11
  3. 1Sam 3, 1- 21
  4. 1Sam10,1
  5. 1Sam15, 1-35
  6. 1Sam16,12
  7. 1Sam 25,1