Sančo IV. Navarski

Sančo IV. Garcés (o. 1038.4. lipnja 1076.)[1] (bas. Antso IV.a Gartzez Peñalengoa), također poznat i kao Sančo iz Peñaléna (šp. el de Peñalén) ili Sančo Plemeniti, bio je kralj Navare od 1054. do 1076. godine.

Dodaj infookvir "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)

Rodio se kao najstariji sin i nasljednik Garcíje Sáncheza III. i kraljice Štefanije.

Sa svojim stricem, aragonskim kraljem Ramirom od Aragona, natjerao je al-Muqtadira vladara Zaragoze na plaćanje danka.

1067. – 68. je bio upetljan u Rat tri Sanča, do koga je došlo nakon što je kastiljski kralj Sančo II. Snažni pokušao oteti od Navare Burebu i Alta Rioji, pripojene Navari za vrijeme Garcije Sancheza III. Iako je Sanču pomogao Sančo I. Aragonski, njihove je snage porazila kastiljska vojska u kojoj je služio znameniti vojskovođa El Cid.

Nadimak je dobio po Peñalénu, mjestu na kome su ga, pod izlikom lova, namamili njegov brat Ramón i sestra Ermesinda, te gurnuli s litice. Nakon njegove smrti je nastao metež koji su iskoristili navarski susjedi – kralj Alfons VI. od Leóna i Kastilje i aragonski kralj Sančo. Oni su Navaru napali, osvojili i podijelili među sobom. Alfons je zauzeo La Rioju, a Sančo se u Pamploni proglasio novim kraljem Navare.

Sančo je imao četvoro djece – sa suprugom, francuskom plemkinjom Placencijom, s kojom je bio u braku od 1068. godine[2][3] je imao dva sina po imenu García, a s robinjom po imenu Ximena sina po imenu Raimundo Sánchez (gospodar Esquiroza) i kćer po imenu Uraka Sánchez.

IzvoriUredi

  1. Sancho IV (king of Navarre). Britannica Online Encyclopedia. 2010. Pristupljeno 25. ožujka 2010.
  2. Bernard F. Reilly, The Contest of Christian and Muslim Spain 1031-1157 (Blackwell Publishing Inc., 1995.), 71.
  3. Women of the World. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 7. veljače 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

LiteraturaUredi