Sančo IV. Navarski
Sančo IV. Garcés (o. 1038. – 4. lipnja 1076.)[1] (bas. Antso IV.a Gartzez Peñalengoa), također poznat i kao Sančo iz Peñaléna (šp. el de Peñalén) ili Sančo Plemeniti, bio je kralj Navare od 1054. do 1076. godine.
Sančo IV. | |
---|---|
navarski kralj | |
Otac | García Sánchez III. |
Majka | Štefanija od Navare |
Smrt | 4. lipnja 1076. |
Rodio se kao najstariji sin i nasljednik Garcíje Sáncheza III. i kraljice Štefanije.
Sa svojim stricem, aragonskim kraljem Ramirom od Aragona, natjerao je al-Muqtadira, vladara Zaragoze, na plaćanje danka.
1067. – 68. je bio upetljan u Rat tri Sanča, do koga je došlo nakon što je kastiljski kralj Sančo II. Snažni pokušao oteti od Navare Burebu i Alta Rioji, pripojene Navari za vrijeme Garcije Sancheza III. Iako je Sanču pomogao Sančo I. Aragonski, njihove je snage porazila kastiljska vojska u kojoj je služio znameniti vojskovođa El Cid.
Nadimak je dobio po Peñalénu, mjestu na kome su ga, pod izlikom lova, namamili njegov brat Ramón i sestra Ermesinda, te gurnuli s litice. Nakon njegove smrti je nastao metež koji su iskoristili navarski susjedi – kralj Alfons VI. od Leóna i Kastilje i aragonski kralj Sančo. Oni su Navaru napali, osvojili i podijelili među sobom. Alfons je zauzeo La Rioju, a Sančo se u Pamploni proglasio novim kraljem Navare.
Sančo je imao četvoro djece – sa suprugom, francuskom plemkinjom Placencijom, s kojom je bio u braku od 1068. godine[2][3] je imao dva sina po imenu García, a s robinjom po imenu Ximena sina po imenu Raimundo Sánchez (gospodar Esquiroza) i kćer po imenu Uraka Sánchez.
Izvori
uredi- ↑ Sancho IV (king of Navarre). Britannica Online Encyclopedia. 2010. Pristupljeno 25. ožujka 2010.
- ↑ Bernard F. Reilly, The Contest of Christian and Muslim Spain 1031-1157 (Blackwell Publishing Inc., 1995.), 71.
- ↑ Women of the World. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 7. veljače 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)
Literatura
uredi- Martín Duque, Angel J. (2002). "Vasconia en la Alta Edad Media: Somera aproximación histórica", Príncipe de Viana, 63:227, 871-908.