Semiensko gorje

Semiensko gorje nalazi se na sjeveru Etiopije, sjeveroistočno od grada Gondar. Gorje je dio prirodne Svjetske baštine i dio je Nacionalnog parka Semiena. Najviši vrh gorja je Ras Dashan sa svojih 4543 m, ostali veći vrhovi su; Biuat (4437 m) i Abba Jared (4460 m).

Semiensko gorje
Gorje
Pogled na vrhove Semienskog gorja
Položaj
Koordinate13°16′N 38°05′E / 13.267°N 38.083°E / 13.267; 38.083
Država Etiopija
Fizikalne osobine
Najviši vrh
• visina:
• koord.:
Ras Dashan
4550 m
13°14′09″N 38°22′15″E / 13.23583°N 38.37083°E / 13.23583; 38.37083
Ostali vrhoviAbba Jared, Biuat
Semiensko gorje na zemljovidu Etiopije
Semiensko gorje
Semiensko gorje
Semiensko gorje
Semiensko gorje
Semiensko gorje na zemljovidu Etiopije
Zemljovid
Semiensko gorje

Zbog svog geološkog podrijetla Semiensko gorje je gotovo jedinstveno, jedino je južnoafrička planina Zmajevo gorje formirana na isti način i geološki slična Semienu. U gorju žive brojne životinjske vrste, uključujući; etiopskog kozoroga, babune gelade, etiopske vukove i karakale sisavce nalik na risove.

Danas riječ Semien na amharskom znači "sjeverno", međutim britanski znanstvenik Richard Pankhurst iznosi zanimljivu teoriju da je ta riječ zapravo značila "južno" na jeziku geezu, jer je gorje ležalo južno od grada Aksuma, koji je u to vrijeme središte etiopske civilizacije. No, kako se tijekom narednih stoljeća središte etiopske države preselio na jug, Semiensko gorje postalo je sjeverno, tako se i značenje riječi Semien promijenilo.[1]

Semiensko gorje jedno od rijetkih mjesta u Africi, gdje redovito pada snijeg.[2] Prvi zapis o njima napravljen je u tekstu Monumentum Adulitanum, kronologiji vojnog pohoda Adulitskog kralja u 4. stoljeću (opisane su kao nedostupne planine prekrivene snijegom, gdje vojnici jedva idu po snijegu do koljena).

O snijegu u gorju piše i portugalski isusovac iz 17. st. Jerónimo Lobo.[3] Zbrku o snijegu na Semienskom gorju unio je u 19. st. putnik James Bruce, koji je kategorički tvrdio da nikada nije vidio snijeg na gorju Semienu. Stvar je razjasnio istraživač Henry Salt, koji ne samo da je zabilježio snijeg na gorju 9. travnja 1814., već je i objasnio zašto Bruce nije vidio nikakav snijeg na tim planinama, jer se jednostavno nije popeo dalje od podnožja planine.[4]

Galeda babun
Vodopad u Semienskom gorju, lokalitet Giše Abaj (Debark)

Unatoč njihove teške prohodnosti i ispresjeckanosti brojnim kotlinama i visovima, Semiensko gorje je načičkano brojnim selima povezanih puteljcima. U ne tako davnoj prošlosti gorje je bilo dom etiopskih Židova, koji su se nakon opetovanih napada gorljivih kršćanskih vladara u 15. stoljeću povukli iz provincije Dembija na lakše branjivo Semiensko gorje.[5]

Izvori

uredi
  1. "Historical Notes on Books: An Early Ethiopian Map". Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2011. Pristupljeno 12. travnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Discussed further in Frederick J. Simoons, "Snow in Ethiopia: A Review of the Evidence", Geographical Review, 50 (1960), str. 402-411.
  3. Donald M. Lockhart (translator), The Itinerário of Jerónimo Lobo (London: Hakluyt Society, 1984), str. 240.
  4. Henry Salt, A Voyage to Abyssinia and Travels into the Interior of that Country, 1814 (London: Frank Cass, 1967), p. 352.
  5. "Caste and Class in Historical North-West Ethiopia: The Beta Israel (Falasha) and Kemant, 1300-1900", Journal of African History, 39 (1998), str. 195-220

Vanjske poveznice

uredi