Seobe keltskih Britanaca

Seoba keltskih Britanaca bio je migracijski proces. U 3. i 4. stoljeću ta su keltska plemena odselila u različite dijelove Rimskog Carstva, među kojima je Galija, ili današnja Francuska, gdje je njihov utjecaj bio vrlo kratkotrajan.

Zemljovid naseobina keltskih Britanaca u 6. stoljeću.[1]

Dok je trajala po Europi seoba naroda, zbivale su se seobe keltskih Britanaca na poluotok Armoriku (Bretanja i Normandija u suvremenoj Francuskoj): prva oko 383. tijekom rimske vlasti, a također oko 460. i 540-ih i 550-ih; za migraciju 460-ih smatralo se da je reakcija na borbe tijekom anglo-saske pobune između 450. do 500., kao i migracija u Britoniju, današnju Galiciju u sjeverozapadnoj Španjolskoj u isto vrijeme.[1] Povjesničar Peter Hunter-Blair isticao je što se danas smatra anglo-saskim dolaskom u Britaniju.[2] Predložio je tezu o masovnom useljavanju, borbama i istiskivanju poslijerimskih Britanaca s njihove zemlje na zapadne krajeve otoka te na poluotoke Bretanju i Iberiju.[3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 John Morris, The Age of Arthur, 14. poglavlje:Brittanny, (1973). London: Phoenix. ISBN 1-84212-477-3.
  2. Bell-Fialkoff/ Bell: The role of migration in the history of the Eurasian steppe, str. 303. Zato mnogi znanstvenici još pripisuju tradicijskom pogledu koji je kombinirao arheološke, dokumentarne i jezikoslovne dokaze sugerira da su se razmatranja važni broj Anglosasa naselio u južnoj i istočnoj Engleskoj.
  3. (eng.) Hunter-Blair, Roman Britain and early England Particularly Chapter 8: The Age of Invasion