Sestrinska kromatida

Sestrinska kromatida je pojam kojim označavamo jednu od dviju istovjetnih kopija (kromatida) koje su nastale repliciranjem jednog kromosoma. Dvije su kopije spojene na jednom istom mjestu, pričvrsnici,[1] kojom su spojene u kromosom. Sestrinske kromatide nastaju u sinteznoj podfazi interfaze, kad se repliciraju svi kromosomi u stanici. Dvije sestrinske kromatide se odvoje jedna od druge tijekom mitoze i mejoze II.

Očinski (plavo) kromosom i majčinski (ružičasto) kromosom su homologni kromosomi. Nakon repliciranja kromosoma, plavi kromosom se sastoji od dviju istovjetnih sestrinskih kromatida i ružičasti kromosom se sastoji od dviju istovjetnih sestrinskih kromatida. U mitozi, sestrinske kromatide se dijele na dvije stanice kćeri, s time da tad o njima govorimo kao kromosomima, ne kao kromatidama.

Razlika homolognih kromosoma i sestrinskih kromatida sastoji se u tome što su homologni kromosimi dvije različite kopije kromosoma koje nasljeđuju diploidni organizmi poput ljudi, po jedan od svakog roditelja, dok su sestrinske kromatide dvije istovjetne kopije kromosoma.

U staničnoj diobi, kromatin se spiralizira i formiraju se kromosomi koji izgledaju poput dugih niti koje se tijekom procesa skraćuju i debljaju, [2] a po dužini su podijeljeni u dvije sestrinske kromatide sa zajedničkom pričvrsnicom koje se omotavaju jedna oko druge.[2] Kad se raspadnu veze među sestrinskim kromatidama, stanica prelazi u podfazu anafaze. U anafazi se odvajaju sestrinske kromatide[3] u na mjestu pričvrsnice.[2] Proces razdvajanja sestrinskih kromatida vode mikrocjevčice.[4]

VidiUredi

ReferencijeUredi

  1. kromatida, Struna - Hrvatsko strukovno nazivlje, projekt Hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje
  2. 2,0 2,1 2,2 Krsnik-Rasol, M. Praktikum iz biologije stanice, Biološki odsjek PMF-a Zagreb
  3. Stanični ciklus eukariota, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
  4. Pavičić, Ivan. Učinci radiofrekventnoga mikrovalnog zračenja na stanicu i strukture citoskeleta, Arh. Hig. Rada. Toksikol. 2004, 55, str. 321, 324