Shiretoko
Poluotok Shiretoko (japanski: 知床半島, Shiretoko-hantō) je najistočniji poluotok na sjevernom glavnom japanskom otoku, Hokaidu. Poluotok je okružen Ohotskim morem i odvojen je od ruskog otoka Kunašira uskim tjesnacem Nemuro, a upravno je uzdužno podijeljen između gradova-općina Rausu (pod-pokrajina Nemuro) i Shari (pod-pokrajina Okhotsk).
| Shiretoko | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Japan |
| Godina uvrštenja | 2005. (29. zasjedanje) |
| Vrsta | Prirodno dobro |
| Mjerilo | ix, x |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:1193 |
| Koordinate | 44°06′00″N 145°11′00″E / 44.10000°N 145.18333°E |
  Nacionalni park Shiretoko Lokacija Nacionalnog parka Shiretoko u Japanu | |
Ime mu dolazi od ainu izraza sir etok, što znači "kraj svijeta" ili "mjesto gdje zemlja odlazi".[1]
Poluotok je dug oko 70 km, a u svojoj osnovi, gdje je najširi, ima širinu od 25 km; te ima površinu od oko 1.230 km². Niz poluotok se pruža nekoliko vulkana, kao što su planina Shiretoko, Unabetsu i Iō, koji pripadaju vulkanskom gorju Chishima,[2] i zbog njihovih djelovanja nastalo je nekoliko termalnih izvora (onsen). Najslavniji je termalni slap Kamuiwakka (カムイワッカの滝, Kamuiwakka-no-taki), što znači "Voda bogova" na ainu. Šume su uglavnom mješavina umjerenih i podalpskih šuma, a glavne vrste su: sahalinska jela (Abies sachalinensis), Ermanova breza (Betula ermanii) i mongolski hrast (Quercus mongolica).
Rt Shiretoko i njegovo okolno more, koji pripadaju Nacionalnom parku Shiretoko (površine 711 km², a osnovanog 1964.), su 2005. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji[3] jer "predstavlja izvanredan primjer interakcije morskih i kontinentalnih ekosustava, ali i izvanredne produktivnosti zbog sezonskog nastanka ledenjaka koji su najjužnije takve tvorevine na sjevernoj polutki.[4] Veliki broj raznolikih vrsta su endemske ili ugrožene, kao što je Blakinstonska riblja sova (Bubo blakistoni) i neke ptice selice, te neke vrste lososa; a od morskih životinja Stellerova medvjedica (Eumetopias jubatus) i 13 od 14 ukupno vrsta kitova.
-
Rt Shiretoko -
Goko jezera -
Slap Kamuiwakka -
Slap Kamuiwakka -
Planina Rausu s planine Io -
Grad Rausu -
Vrhovi kod Sharija -
Slap Oshinkoshin
Izvori uredi
- ↑ Paul Hunt, "33. Shiretoko". Hiking in Japan: An Adventurer's Guide to the Mountain Trails, 1988., Tokyo i New York: Kodansha International Ltd. str. 200.–205. ISBN 0-87011-893-5.
- ↑ Shiretoko na IBA JAPAN, stranice o japanskim pticama selicama (engl.) Preuzeto 23. rujna 2011.
- ↑ Shiretoko na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 23. rujna 2011.
- ↑ Članak s fotografijama Opservatorija NASA-e 7.rujna 2008.
Vanjske poveznice uredi
- Video na službenim stranicama UNESCO-a (engl.)
- Svjetski dan ptica selica (engl.)