Poluotok Shiretoko (japanski: 知床半島, Shiretoko-hantō) je najistočniji poluotok na sjevernom glavnom japanskom otoku, Hokaidu. Poluotok je okružen Ohotskim morem i odvojen je od ruskog otoka Kunašira uskim tjesnacem Nemuro, a upravno je uzdužno podijeljen između gradova-općina Rausu (pod-pokrajina Nemuro) i Shari (pod-pokrajina Okhotsk).

Shiretoko
Satelitska snimka poluotoka
Topografska karta poluotoka
Položaj
Koordinate44°03′N 145°06′E / 44.05°N 145.1°E / 44.05; 145.1 (WD)
Država
Poluotok Shiretoko na zemljovidu Japana
Zemljovid

Svjetska baštinaUNESCO
Shiretoko
Država Japan
Godina uvrštenja2005. (29. zasjedanje)
VrstaPrirodno dobro
Mjeriloix, x
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1193

Ime mu dolazi od ainu izraza sir etok, što znači "kraj svijeta" ili "mjesto gdje zemlja odlazi".[1]

Poluotok je dug oko 70 km, a u svojoj osnovi, gdje je najširi, ima širinu od 25 km; te ima površinu od oko 1.230 km². Niz poluotok se pruža nekoliko vulkana, kao što su planina Shiretoko, Unabetsu i Iō, koji pripadaju vulkanskom gorju Chishima,[2] i zbog njihovih djelovanja nastalo je nekoliko termalnih izvora (onsen). Najslavniji je termalni slap Kamuiwakka (カムイワッカの滝, Kamuiwakka-no-taki), što znači "Voda bogova" na ainu. Šume su uglavnom mješavina umjerenih i podalpskih šuma, a glavne vrste su: sahalinska jela (Abies sachalinensis), Ermanova breza (Betula ermanii) i mongolski hrast (Quercus mongolica).

Rt Shiretoko i njegovo okolno more, koji pripadaju Nacionalnom parku Shiretoko (površine 711 km², a osnovanog 1964.), su 2005. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji[3] jer "predstavlja izvanredan primjer interakcije morskih i kontinentalnih ekosustava, ali i izvanredne produktivnosti zbog sezonskog nastanka ledenjaka koji su najjužnije takve tvorevine na sjevernoj polutki.[4] Veliki broj raznolikih vrsta su endemske ili ugrožene, kao što je Blakinstonska riblja sova (Bubo blakistoni) i neke ptice selice, te neke vrste lososa; a od morskih životinja Stellerova medvjedica (Eumetopias jubatus) i 13 od 14 ukupno vrsta kitova.

Izvori uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Shiretoko
  1. Paul Hunt, "33. Shiretoko". Hiking in Japan: An Adventurer's Guide to the Mountain Trails, 1988., Tokyo i New York: Kodansha International Ltd. str. 200.–205. ISBN 0-87011-893-5.
  2. Shiretoko na IBA JAPAN, stranice o japanskim pticama selicama (engl.) Preuzeto 23. rujna 2011.
  3. Shiretoko na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 23. rujna 2011.
  4. Članak s fotografijama Opservatorija NASA-e 7.rujna 2008.

Vanjske poveznice uredi