Dijak
Dijak je poluvodička elektronička komponenta koja ima namjenu dvosmjerne okidne diode, a pretežno se upotrebljava za generiranje pobudnog impulsa za trijak ili tiristor.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/14/Kennlinie_DIAC.svg/220px-Kennlinie_DIAC.svg.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/81/Diac.svg/80px-Diac.svg.png)
Dijak ne vodi struju sve dok napon ne dostigne probojnu vrijednost, koja je tipično oko 30 V. Nakon proboja se napon potreban za održavanje vođenja struje smanjuje s povećavanjem jakosti struje, pa može pasti i do 10 V u odnosu na probojni napon, tj. u tom području rada postoji negativni dinamički otpor. Ova pojava nastaje zbog lavinskog efekta u poluvodiču što je slično izboju u plinu kod tinjalice.
Dijak je izveden od tri sloja poluvodiča (N-P-N), pa je sličan tranzistoru bez izvoda za bazu, što se vidi i prema izvornoj oznaci.
Sidac
urediZa veće napone i struje se umjesto dijaka upotrebljava dvosmjerni diodni tiristor, poznatiji kao sidac. On nakon proboja prelazi kroz područje negativnog dinamičkg otpora u vodljivo stanje s malim padom napona (oko 1,5 V) koje održava sve dok kroz njega teče dovoljna struja.
Prema načinu rada se može predočiti kao dvije antiparalelno spojene Shockleyeve diode, a izveden od pet slojeva poluvodiča (npr. P-N-P-N-P), pa je sličan trijaku bez izvoda za upravljačku elektrodu.
Glavna primjena mu je u sklopovima za dobivanje visokog napona koji se napajaju direktno izmjeničnim naponom, kao što su potpaljivači za plinske plamenike i žarulje s izbojem u plinu.