Singapore Airlines

Singapore Airlines je zračni prijevoznik iz Singapura .[1] Kompanija djeluje iz svog glavnog čvorišta zračne luke Changi, Singapur.

Singapore Airlines
Syarikat Penerbangan Singapura
新加坡航空公司
சிங்கப்பூர் வான்வழி
IATA
SQ
ICAO
SIA
Pozivna oznaka
SINGAPORE
Osnovana1947. kao Malayan Airways
Glavno čvorišteZračna luka Changi
Aerodromski salonSilverKris Lounge
The Private Room
KrisFlyer Gold Lounge
First Class Reception Lounge
UdruženjeStar Alliance
PodružniceScoot
SilkAir
Singapore Airlines Cargo
Flota108
Odredišta62
SloganA Great Way To Fly
SjedišteAirline House
25 Airline Road
Singapore 819829
Singapore
Internetska stranica: www.singaporeair.com

Singapore Airlines je bio prvi kupac Airbusa A380, trenutno najvećeg putničkog zrakoplova na svijetu. U svom vlasništvu ima i SilkAir, s kojim djeluje na regionalnim letovima prema gradovima koji zahtijevaju manje kapacitete zrakoplova. Isto tako, posjeduju i Singapore Airlines Cargo. U svom vlasništvu su imali i 49% udjela u zračnom prijevozniku Virgin Atlantic. Spada među top 15 prijevoznika u svijetu u pogledu prihoda, prijeđenih kilometara i deseti je zračni prijevoznik u svijetu po broju međunarodno prevezenih putnika. Dana 15. prosinca 2010. Singapore Airlines je objavio da je po Međunarodnoj udruzi za zračni prijevoz postao drugi najveći prijevoznik u svijetu po tržišnoj kapitalizaciji s vrijednošću od 14 milijardi USD.[2] Singapore Airlines je trenutno službeni sponzor nogometne reprezentacije Singapura. Singapore Airlines leti prema 62 destinacije u 35 zemalja na šest kontinenata.[3]

Flota

uredi
 
Boeing 777-300ER (9V-SWA), polijeće iz zračne luke Zürich.
 
Airbus A380-800 u zračnoj luci Zurich 2010.
 
Airbus A380-800 ekonomska klasa
 
Singapore Airlines destinacije.

Singapore Airlines posjeduje flotu širokotrupnih zrakoplova iz četiri zrakoplovne obitelji: Airbus A330, Airbus A340, Airbus A380, i Boeing 777. U skladu sa svojom politikom održavanja mlade flote, kompanija redovno obnavlja svoju flotu s novim zrakoplovima.

Kompanija je svoju flotu pojedinih tipova zrakoplova nazivala po tipu zrakoplova. Boeing 747-400s je imao naziv "Megatop", Boeing 777s se zvao "Jubilee" a Airbus A340-500s "Leadership". Posljednji 747 je umirovljen 6. travnja 2012. sa specijalnim povratnim letom iz Singapura za Hong Kong.[4]

30. svibnja 2013. Singapore Airlines se obvezao naručiti 30 Boeing 787-10X zrakoplova koji će biti isporučeni između 2018. i 2019.[5]

Singapore Airlines flota se na dan 3. kolovoza 2016. sastoji od sljedećih zrakoplova:[6]

Singapore Airlines flota
Zrakoplov U floti Naručeno Opcije Broj putnika Bilješka
R* F* C* Y* Ukupno
Airbus A330-300 28 30 255 285
Airbus A350-900 5 62[7] 20
TBA
Prve isporuke 2016. Zamjenjuju Boeing 777-200ER

Opcije moguće pretvoriti u -1000 seriju

Airbus A380-800 19 5 1 12
12

60
86
399
311
471
409
Boeing 777-200 11 12

42
30
38
234
293
228
288
323
266
Boeing 777-200ER 12 30
26
255
245
285
271[8]
Boeing 777-300 6 8 50 226 284
Boeing 777-300ER 27 8 42 228 278
Boeing 787-10 30
TBA
Prvi kupac, isporuke 2018. – 2019.
Ukupno 108 97 21

* R, F, C i Y su kodovi koji označavaju klasu sjedala u zrakoplovima, a određeni su od strane Međunarodne udruge za zračni prijevoz.

Poslovni rezultati

uredi
Singapore Airlines poslovni rezultati
Kraj posl. godine Broj prevezenih putnika
(u tisućama)
Faktor popunjenosti
(%)
Prihod
(S$ u milijunima)
31. ožujka 1999. 12.777 72,5 7.795,9
31. ožujka 2000. 13.782 74,9 9.018,8
31. ožujka 2001. 15.002 76,8 9.951,3
31. ožujka 2002. 14.765 74,0 9.382,8
31. ožujka 2003. 15.326 74,5 10.515,0
31. ožujka 2004. 13.278 73,3 9.761,9
31. ožujka 2005. 15.944 74,1 12.012,9
31. ožujka 2006. 16.995 75,6 13.341,1
31. ožujka 2007. 18.346 79,2 14.494,4
31. ožujka 2008. 19.120 80,3 15.972,5
31. ožujka 2009. 18.293 76,5 15.996,3
31. ožujka 2010.[9] 16.480 78,4 12.707,3
31. ožujka 2011.[10] 16.647 78,5 14.524,8
31. ožujka 2012.[11] 17.155 77,4 14.857,8
31. ožujka 2013.[12] 18.210 79,3 15.098,2
31. ožujka 2014.[13] 18.268 78,9 15.243,9
31. ožujka 2015.[14] 18.737 78,5 15.565,5
31. ožujka 2016.[15] 19.029 79,6 15.228,5






Izvori

uredi
  1. Singapore Airlines 5-Star Airline Rating of Product and Service Quality. Skytrax. Ožujak 2013. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
  2. Mutzabaugh, Ben. U.S., European airlines no longer world's biggest, IATA says. USA Today. Pristupljeno 16. svibnja 2011.
  3. Singapore Airlines
  4. Last call for flight SQ747. Channel NewsAsia. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2012. Pristupljeno 6. travnja 2012.
  5. Singapore Air splits jet order between Boeing, Airbus. USA Today. Pristupljeno 4. lipnja 2013.
  6. List of Aircraft on Singapore Register. Civil Aviation Authority of Singapore. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2020. Pristupljeno 3. siječnja 2014.
  7. Singapore Airlines increase order for Airbus' A350 XWB from 50 to 70 | Airbus News & Events. Airbus.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2017. Pristupljeno 19. lipnja 2013.
  8. Singapore Airlines 777-200ER Refitted Seat map (PDF). Singaporeair.com. Pristupljeno 24. veljače 2013.
  9. Financial Results For Year Ended 31 Mar 2010 (PDF). Singapore Airlines. 2010. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 27. ožujka 2012. Pristupljeno 24. svibnja 2010.
  10. Financial Results For Year Ended 31 Mar 2011 (PDF). Singapore Airlines. 2011. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. listopada 2013. Pristupljeno 27. ožujka 2012.
  11. Financial Results For Year Ended 31 Mar 2012 (PDF). Singapore Airlines. 2012. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 17. veljače 2013. Pristupljeno 3. ožujka 2013.
  12. Financial Results For Year Ended 31 Mar 2013 (PDF). Singapore Airlines. 2013. Pristupljeno 14. kolovoza 2014. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  13. Financial Results For Year Ended 31 Mar 2014 (PDF). Singapore Airlines. 2014. Pristupljeno 14. kolovoza 2014. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  14. Financial Results For Year Ended 31 Mar 2015 (PDF). Singapore Airlines. 2015. Pristupljeno 3. kolovoza 2016.
  15. Financial Results For Year Ended 31 Mar 2016 (PDF). Singapore Airlines. 2016. Pristupljeno 3. kolovoza 2016.