Sitna konica (sitnocvjetna konica, lat. Galinsoga parviflora) je zeljasta biljka iz porodice Asteraceae. Biljka potječe iz Južne Amerike, a danas se može naći širom svijeta kao dosadan korov. Mlada se biljka može koristiti za jelo. Kod nas se za ovu vrstu koristi naziv sitnocvijetna konica.

Sitna konica
sitnocvijetna konica
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Asterales
Porodica:Asteraceae
Rod:Galinsoga
Vrsta:G. parviflora
Dvojno ime
Galinsoga parviflora
Cav.
Baze podataka

Povijest

uredi

Galinsoga parviflora je u Europu donesena iz Perua oko 1796. godine, te se kao korov prvo raširila diljem Velike Britanije i Irske.[1] Ime je dobila po španjolskom botaničaru Ignaciu Mariano Martinez de Galinsoga.

Sastav

uredi

Sadrži stigmasterol, gumu. Listovi sadrže inulin, triterpene saponine, flavonoide, organske kiseline (kava, limunska, jantarna, oleinska, palmitinska), tanine. U biljci je pronađeno 15 aminokiselina, među njima 9 esencijalnih: arginin, valin, treonin, metionin, izoleucin, leucin, fenilalanin, lizin i histidin. Visok sadržaj kalija, silicija, kalcija, fosfora i magnezija utvrđen je u sastavu nadzemnog dijela biljke.

Primjena u narodnoj medicini

uredi

Uvarak od bilja pomaže u normalizaciji visokog krvnog tlaka, učinkovit i kod bronhitisa, prehlade. Stanovnici Dalekog istoka koriste nadzemne dijelove kao hemostatsko terapijsko sredstvo za krvarenje uterusa. Aktivne tvari koje se nalaze u travi aktiviraju tjelesni imunitet, pomaže vratiti zdravlje tijekom iscrpljenosti i duge bolesti. Uvarak korijena biljke koristi se kao antipiretičko terapijsko sredstvo.[2]

Dodatna literatura

uredi

Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.

Vanjske poveznice

uredi

https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Galinsoga+parviflora

Izvori

uredi
  1. Lovett., Jones, Gareth; )., Gibbons, Bob (1949-. Flora Britannica : supported by common ground. Chatto & Windus. ISBN 1856193772. OCLC 805221553CS1 održavanje: numerička imena: authors list (link)
  2. http://lektrava.ru/encyclopedia/galinsoga/ Pristupljeno 16.06.2019.