Soter
Soter, papa od oko 167. do oko 175.
Soter Soter | |
---|---|
Pravo ime | Soter |
Početak pontifikata | ~ 166. |
Kraj pontifikata | ~ 175. |
Prethodnik | Anicet ( 154. - ~ 167.) |
Nasljednik | Eleuterije (~ 176. – 189.) |
Rođen | ? Fondi, Italija |
Umro | ~ 175. Rim |
Papinski grb | |
Svetac
| |
Slavi se u | Rimokatolička Crkva |
Spomendan | 22. travnja |
Portal o kršćanstvu |
Životopis
urediPrema zbirci Liber pontificalis rodio se u Fondiju, blizu Rima, u obitelji grčkog podrijetla. Nakon izbora za papu, jedan od prvih poteza bila mu je odredba o skupljanju novca za potrebe Crkve u Korintu. Pismo što ga je tom prilikom, u ime rimske Crkve, poslao korintskoj izgubljeno je, premda su ga neki stručnjaci pokušali identificirati s takozvanom "Drugom Klementovom poslanicom" (u starini je autorstvo krivo pripisivano papi Klementu I.). S druge strane, sačuvano je pismo kojim korintski biskup Dionizije zahvaljuje rimskoj Crkvi.
U razdoblju Soterova pontifikata još su se snažnije širile ideje montanističkog krivovjerja, koje su zbog svojih antisocijalnih manifestacija možda dovele i do progona kršćana u doba cara Marka Aurelija. Među Soterovim odlukama spominje se i odredba prema kojoj je ženidba valjana samo ako je blagoslovi svećenik, te ponovno osnaženje uredbe po kojoj je ženama zabranjeno dodirivati kalež i patenu, te paliti tamjan za liturgijskih slavlja.
Međutim, na određeni način je uveo mogućnost djelovanja žena u crkvi pod uvjetom da su bile "čiste" i da su pomagale svećenicima. U tome je zapravo korijen nastanka budućih redova časnih sestara. U nekim izvorima se spominje da su žene svoju časnost morale dokazivati spavajući sa svećenicima, ali bez fizičkog odnosa, no da se ovo posljednje često nije poštovalo.[1] Čini se, prema nekim izvješćima, da je upravo Soter uveo godišnje slavlje Uskrsa u Rimu. Pokopan je na Kalistovu groblju u Rimu, iako jedna druga predaja drži da je pokopan blizu bazilike sv. Petra. U doba pape Sergija II. njegovi su ostaci prenijeti u crkvu sv. Silvestra, a odande u crkvu sv. Siksta. Postoji i tradicija prema kojoj je dio njegovih ostataka pokopan u katedrali u Toledu. Rimski martirologij ubraja ga među mučenike, no nema dokaza da se ono doista i dogodilo:
Spomendan mu je 22. travnja, zajedno sa sv. Kajom.
Izvori
uredi- ↑ Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN 953-219-111-9, str. 72