Srednjoniskonjemački jezik

Srednjodonjonjemački jezik (ISO 639-3: gml; srednjosaksonski, mittelniederdeutsch), povijesni zapadnogermanski jezik koji se razvio od starosaksonskog [osx]. Govorio se u Srednjem vijeku između 1100. i 1400. u Sjevernoj Njemačkoj i uz latinski je bio lingua franca Hanzeatske lige.[1]

Njegovi potomci su suvremeni donjonjemački jezici, točnije donjosaksonski jezici: achterhoeks [act], drents [drt], gronings [gos], donjosaski ili donjosaksonski [nds], plautdietsch [pdt], sallands [sdz], stellingwerfs [stl], twents [twd], veluws [vel], vestfalski [wep].

Izvori

uredi
  1. Cordes, Gerhard; Möhn, Dieter. 1983. Handbuch zur niederdeutschen Sprach- und Literaturwissenschaft. Erich Schmidt Verlag. str. 119. ISBN 3-503-01645-7

Vanjske poveznice

uredi