Standardni tibetski jezik


Standardni tibetski jezik pripada centralnotibetskoj podskupini tibetskih jezika. Njime govori 1 277 620 govornika u Tibetu i susjednim zemljama, Nepalu, Butanu i Indiji. U Kini je regionalni službeni jezik.[1]

Standardni tibetski jezik
བོད་སྐད་Lhaséké
Države NR Kina
Razredba

sinotibetski
 tobetski-burmanski
  tibetsko-kanaurijski (?)
   bodski
    tibetski
     centralnotibetski
      standardni tibetski

Jezični kôd
ISO 639-1 bo
ISO 639-2 bod / tib
ISO 639-3 bod
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)

Većina govornika živi u Tibetu, 1 070 000 (popis 1990.); 4800 u Butanu (2006.) gdje su izbjegli iz Tibeta od 1959. godine; 189 000 u Indiji (2007.) u Himachal Pradeshu, tibetska granica; Uttarakhand; Arunachal Pradesh; Assam; Delhi; Sikkim. U Nepalu 5280 (popis 2001.) u Kathmanduu i Pokhari.

Dijalekti

uredi
 
Područje na kojemu se govori tibetski
  • U Tibetu: gtsang (tsang, lhasa; 460 000), dbus (570 000), mngahris (ngari; 40 000), deqing zang.
U Indiji: aba (batang), dartsemdo (tatsienlu), dru, gtsang, hanniu, kongbo, nganshuenkuan (anshuenkuan nyarong), panakha-panags, paurong.

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi