Stanični ciklus
Stanični ciklus ili ciklus stanične diobe je niz događaja u stanici koji vode do diobe odnosno udvostručenja (replikacije) čime nastaju dvije stanice kćeri. Kod organizama koji nemaju jezgru (prokariota), stanični se ciklus odvija procesom binarne diobe. U stanicama koje imaju jezgru (eukariotima), stanični ciklus se sastoji od interfaze (I) i mitozne faze (M).[2] Nakon što se završi dioba jezgre, slijedi dioba cijele stanice, citokineza.[2] Staničnu diobu čine mitoza i citokineza.[3] Interfaza se sastoji od tri podfaze, G1, S i G2 (eng. G = gap).[2][3] Za vrijeme interfaze stanica raste, nakuplja hranjive tvari koje su joj potrebne za staničnu diobu i udvostručenje DNK. Mitoza se sastoji od pet podfaza: profaze, prometafaze, metafaze, anafaze i telofaze,[2][3] a kod biljnih stanica profazi prethodi još jedna faza, preprofaza. U mitoznoj fazi stanica se dijeli u dvije zasebne stanice kćeri. U završnoj fazi nova stanica potpuno se podijelila. Ciklus dijeljenja stanice životni je proces u kojem se jednostanično oplođeno jajašce razvije u zreli organizam. Istim procesom raste kosa, koža, krvne stanice i obnavljaju se neki organi.
Izvori uredi
- ↑ Cooper GM. 2000. Chapter 14: The Eukaryotic Cell Cycle. The cell: a molecular approach 2nd izdanje. ASM Press. Washington, D.C. ISBN 0-87893-106-6
- ↑ a b c d Krsnik-Rasol, M. Praktikum iz biologije stanice Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. veljače 2015. (Wayback Machine), Biološki odsjek PMF-a Zagreb
- ↑ a b c Stanični ciklus eukariota[neaktivna poveznica], Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku