Otvori glavni izbornik

Stjepan Štefe Pulišelić (1910. - 1998.) je bio hrvatski pjesnik s otoka Brača, iz Škripa. Pisao je pjesme na čakavskom narječju. Bio je utemeljiteljem sociologije na zagrebačkom sveučilištu i najplodnijim čakavskim pjesnikom.

U svojim pjesmama opisuje sve karakteristike bračkoga običnog čovjeka: od njegovih psihofizičkih osobina do običaja i slikanja puke svakodnevice. Ne zaboravlja težake i motike, tovare i berbu drva, ribare i marangune, kamenare i turiste.[1]

Njemu u čast danas se održava u Škripu Festival čakavske riči koji nosi njegovo ime. Festival se održava u sklopu Supetarskoga lita.[2] Prvi se održao 2010., na 100. obljetnicu njegova rođenja.[3]

DjelaUredi

Autor je deset knjiga čakavskog pjesništva. Najomiljenija je Glos sa škrop iz 1973. godine. Recenzent hrvatskog izdanja Zakonika Leke Dukagjinija s Ljatifom Muljakuom.[4]

IzvoriUredi

  1. Slobodna Dalmacija Siniša Vuković: Autentični brački glasovi, 3. travnja 2003.
  2. RS: Festival čakavske riči "Štefe Pulišelić", Hrvatski radio - Radio Split, 30. kolovoza 2016. Pristupljeno 27. listopada 2016.
  3. (): Festival čakavske riči "Štefe Pulišelić", BRAČonline, 27. kolovoza 2010. Pristupljeno 27. listopada 2016.
  4. Kanon Leke Dukađinija, sakupio i kodificirao Sthjefen Konstantin Gjeqovi, gl. ur. Vladimir Štokalo, ur. Petar Požar, prijevod, predgovor i objašnjenja Halit Trnavci, Stvarnost, Zagreb, 1986.

Vanjske povezniceUredi



    Nedovršeni članak Stjepan Pulišelić koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.