Stupna bušilica
Stupna bušilica se izrađuje s okruglim stupom za manje promjere bušenja ili sa sandučasto oblikovanim stalkom za veće dubine i promjere bušenja. Podložna ploča se kod stupnih bušilica pričvršćuje na temelje. Za prijenos snage se koristi višeosovinski zupčasti prijenosnik. Radni stol se visinski pomiče i moguće ga je, kod bušilica s okruglim stupom zakretati.[1]
Stupne bušilice služe za bušenje provrta do 50 milimetara. Ove bušilice su stabilnije u radu od stolnih bušilica, te su i preciznije. Stupne bušilice imaju postolje i posebno radni stol koji se može pomjerati okomito po stupu. Broj mogućih brzina, odnosno broj različitih brojeva okretaja svrdla može biti isti kao i kod stolnih bušilica (remenski prijenos glavnog gibanja), a kod bušilica koje imaju zupčasti prijenos u kućištu, broj mogućih brzina kreće se od 5 do 24. Stupne bušilice mogu imati ručni i automatski posmak, a broj posmaka se kreće od 3 do 12.[2]
Stolno stupna bušilica uredi
Razlika stolno stupnih i stolnih bušilica je u radnom stolu, koji se nalazi konzolno smješten na stupu bušilice i koji se može pomicati i zakretati. Stolne i stolno stupne bušilice moraju biti smještene na povišeno radnom mjestu ili radnom stolu.
Strojne bušilice uredi
Strojne bušilice su alatni strojevi kojima se pomoću alata za bušenje izrađuju okrugle rupe. Dijele se na: stolne bušilice, stolno stupne bušilice, stupne bušilice, redne bušilice, revolverske bušilice, viševretene bušilice, radijalne bušilice, vodoravne bušilice, bušilice glodalice, koordinatne bušilice, bušilice za duboko bušenje, bušilice za urezivanja navoja.[3]
U industrijskoj proizvodnji najčešće se za obradu kovina koristi strojna bušilica u obliku alatnoga stroja. Osim za bušenje, takav stroj služi i za upuštanje, razvrtanje, urezivanje navoja i žljebova i slično. S obzirom na različit alat koji se pritom koristi, bušilice mogu biti izvedene kao obradni centri s automatskom izmjenom i spremanjem alata te s numeričkim upravljanjem s računalom (CNC upravljanje). Strojna bušilica ima ugrađeni elektromotor, koji pogoni vreteno s alatom. Brzina vrtnje može se regulirati, a alat se hladi uljnom emulzijom.
Različiti tipovi strojnih bušilica prilagođeni su posebnoj vrsti obrade. Većina ih ima jedno vreteno s okomitim smjerom bušenja. Najjednostavnija je stolna bušilica s elektromotornim rotacijskim gibanjem, dok je uzdužno (aksijalno) gibanje po vodilici ručno. Stupna bušilica ostvaruje oba gibanja elektromotorom, a obradak se namješta ručno. Radijalna bušilica mijenja položaj vretena na zakretnoj gredi, a obradak je nepokretan. Koordinatna bušilica omogućuje vrlo preciznu obradu s pomoću optičkoga i digitalnoga mjernog uređaja. Redna bušilica sastavljena je od nekoliko stupnih bušilica iznad zajedničkog stola. Svako vreteno nosi drugačiji alat, pa se pomicanjem obratka mogu u slijedu obavljati različite operacije. Viševretena bušilica može bez pomicanja obratka istodobno bušiti ili obrađivati više rupa. Za vrlo preciznu i složenu obradbu koristi se jednovretena vodoravna bušilica, koja može služiti i za glodanje. Posebno je područje duboko bušenje, koje, s dubinom bušenja i do 15 metara, ima posebnu važnost za proizvodnju cijevi za različita oružja. Osim u obradi materijala, bušilice velikih izmjera koriste se u građevinarstvu, rudarstvu i geologiji.[4]
Izvori uredi
- ↑ Obrada materijala II[neaktivna poveznica] dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
(PDF)
- ↑ Mijo Matošević: "Tehnologija obrade i montaže", udžbenik za I razred strojarske struke, Um d.o.o., 2005.
- ↑ "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
- ↑ bušilica, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
