Sunčev automobil

Sunčev automobil je vrsta sunčevog vozila koja koristi sunčevu energiju za rad fotonaponskih ploča, koje se nalaze na njemu, čime se pune baterije ili akumulatori, koji pogone elektromotor, a time i čitav automobil. Sunčevi automobili se ne koriste još uvijek za promet, već uglavnom za utrke sunčevih automobila.

Sunčev automobil Tokai Challenger je pobjednik utrke World Solar Challenge 2009. u Australiji, s prosječnom brzinom od 100,5 km/h.

Utrka World Solar Challenge u Australiji je duga 3021 km, započinje na sjeveru u Darwinu i završava na jugu u Adelaideu.

Nuna 3 je sunčev automobil nizozemske ekipe Nuna, koja je pobijedila 4 puta utrku World Solar Challenge.

Najznačajnija utrka sunčevih automobila je utrka World Solar Challenge preko cijele Australije. Osim te utrke, u svijetu se održavaju utrke:

• Utrka North American Solar Challenge, duž SAD i Kanade. Utrka se održava svake 2 godine, a započela je 2005.
• Utrka The Solar Car Challenge se održava svake godine u SAD-u, samo za učenike srednjih škola, a prva utrka je održana 1995.
• Utrka South African Solar Challenge se održava svake dvije godine u Južnoafričkoj Republici, a prva utrka je održana 2008.
• Utrka Victorian Model Solar Vehicle Challenge se održava svake godine u Australiji, samo za školsku djecu.
• Utrka The Cyprus Institute Solar Car Challenge 2010 je prva utrka sunčevih automobila u Cipru, održana 2010.

Održane su i neke druge utrke sunčevih automobila, kao što je Suzuka (godišnja utrka u Japanu), Phaethon (održana 2004. u Grčkoj, u sklopu Olimpijskih igara) i World Solar Rally u Tajvanu.

Utrka World Solar Challenge

Utrka World Solar Challenge u Australiji je duga 3021 km, započinje na sjeveru u Darwinu i završava na jugu u Adelaideu. Utrka je započela 1987., a održava se još i danas. U početku se utrka održavala svake 3 godine, a od 1999. utrka se održava svake dvije godine. Značajniji pobjednici su:

• Prva utrka je održana 1987., kada je pobijedio GM-ov Sunraycer, s prosječnom brzinom 67 km/h. Drugo mjesto je zauzeo Sunchaser koji je sagradio Ford Australia, a treće mjesto je zauzeo sunčev automobil Spirit of Biel.
• Drugu utrku koja je održana 1990. je pobijedio sunčev automobil Spirit of Biel, koji je sagradila Biel škola iz Švicarske. Drugo mjesto je zauzela Honda, a treće Sveučilište u Michiganu.
• Utrku iz 1993. je dobila Honda.
• Utrku iz 1996. je po drugi put dobila Honda.
• Utrku iz 1999. je dobio sunčev automobil Aurora iz Australije.
• Utrku iz 2001. je dobio sunčev automobil Nuna, koji je sagradilo Tehnološko sveučilište Delft iz Nizozemske, koje je tada i prvi put sudjelovalo u utrci.
• U utrci 2003. slavio je sunčev automobil Nuna 2, nasljednik pobjednika iz 2001., s prosječnom brzinom od 97 km/h.
• 2005. je pobijedila ekipa Nuna po treći put sa sunčevim automobilom Nuna 3, s prosječnom brzinom od 102,75 km/h, što je ujedno i rekord staze. Drugo mjesto je zauzeo sunčev automobil Aurora, a treće Sveučilište u Michiganu.
• 2007. je pobijedila ekipa Nuna po četvrti put sa sunčevim automobilom Nuna 4, s prosječnom brzinom od 90 km/h. Od te godine se utrkivalo po novim pravilima.
• Utrku iz 2009. je dobio sunčev automobil Tokai Challenger, koji je sagradilo Sveučilište Tokai iz Japana. Drugo mjesto je zauzeo sunčev automobil Nuna 5, a treće Sveučilište u Michiganu.