Suradnik:Dajanamih91/u izradi

Videotekst (ili interaktivni videotekst) bio je najranija implementacija informacionog sistema za krajnje korisnike. Od ranih 1970ih do sredine 1980ih , korišten je da dostavi informaciju korisniku u formi sličnoj kao na računaru, obično prikazanu na televiziji.

Striktno definisano, videotekst je svaki sistem koji pruža interaktivni sadržaj i prikazuje ga na televiziji, obično koristeći modem kojim šalje podatke u oba smijera. U bliskoj je povezanosti sa teletekstom, koji šalje podatke samo u jednom smijeru. Za razliku od modernog interneta, tradicionalni videotekst servisi su bili visoko centralizovani.

Prvi sistem videoteksta na svijetu bio je sistem Viewdata, koji je 1974. godine prikazala Istraživačka Laboratorija Britanske poštanske službe. Kasnije je preimenovan u Prestel. Od 1979. godine, Prestel radi kao komercijalni servis uz pomoć mnoštva provajder informacija iz svih oblasti društva. Videotekst je zamišljen kao neka vrsta jednostavno uređene web stranice danas. Imao je svoj meni i po menijima se kretao do zahtjevane informacije.

Predstavljao je izazov za medijske kompanije tog vremena, a razvijao se i van evropskog kontinenta.

Francuski Mintel bio je najuspješniji videotekst servis u svijetu.

Američki pandan britanskom Prestelu bio je projekat Viewtron ali je on nakon nekoliko godina ugašen uz obrazloženje da je pogrešno shvaćena tehnologija. Nerazumijevanje je proizišlo iz dva pravca. Prije svega, zbog različitiih TV aparata koje je javnost posjedovala, a zatim i zbog toga jer informacijsko-komunikacijska infrastruktura i industrija medija i tehnologije nisu u dovoljnoj mjeri pratile ovaj, tada progresivan medijski fenomen.

Evropski videotekst standardi koji odražavaju istoriju paralelnog razvoja ove tehnologije, a odbreni su od strane Evropske konferencije za poŠtu i telekomunikacije (CEPT) su u Njemačkoj (SEPT1 ili BTX), u Francuskoj ( SEPT2 ili Teletel) i u Velikoj Britaniji (Prestel).