Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu

Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu je najznačajnije marijansko svetište u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, ali i u cijeloj Slavoniji. Smješteno je oko 25 kilometara istočno od Osijeka.

Crkva Gospe od Utočišta

Povijest

1687., nakon više od 160 godina osmanske okupacije ovog područja i protjerivanja Turaka, isusovci započinju duhovnu obnovu oslobođenih područja. Tako su u baranjskom selu Lugu, kojeg su htjeli učiniti svetišem, podigli crkvu u čast Blaženoj Djevici Mariji.

1697. isusovci su za skromnu drvenu crkvu u Lugu nabavili Gospin kip, kojeg su na blagdan Velike Gospe u svečanoj procesiji prenijeli iz Osijeka u Lug. Izgledom je bio sličan današnjem: Gospa s krunom na glavi u lijevoj ruci drži Dijete Isusa, a u desnoj žezlo.

1703. u Mađarskoj je izbila Rakoczyjeva buna, tijekom koje su njene pristaše zaposjele baranjska sela, uključujući i Lug, i naselile ih kalvinima koji su neke katoličke crkve uništili, a neke pretvorile u kalvinske, uključujući i crkvu u Lugu.

1704. je godina datiranja svetišta. Isusovci su tada prenijeli Gospin kip u Aljmaš i tako ga spasili od kalvina. Već tada svetište su počeli pohoditi hodočasnici, koji su posjećivali tada jednostavnu crkvu, građenu od šiblja, omazanu blatom i pokrivenu trskom.

1708. počela se graditi nova crkva koju je 1715. posvetio đakovački biskup Đuro Patačić.

1726. na jednom od brežuljaka isusovci su za pobožnosti križnog puta podigli „Kalvariju“.

1807. Aljmaš je, prvi put nakon 1332., proglašen župom.

1846. veliki požar progutao je crkvu s Gospinim kipom i aljmaške kuće. Spašena je samo kopija kipa, koja je prenesena kod izvora vode, u udolini udaljenoj oko kilometar od samog svetišta. Tamo je podignuta kapelica, oko koje su se nalazila stabla lipe, pa je mjesto nazvano „Gospa pod lipom“.

1847. započela ja gradnja nove, već treće crkve na tom mjestu. 1852. još nedovršenu crkvu posjetio je biskup Strossmayer, koji je 1857. svetištu darovao novi (današnji) Gospin kip, izrađen u Beču.

Od 1945. do 1990., tijekom vladavine jugokomunističkog režima, hodočašća se redovito ometaju i zabranjuju.

1991., tijekom Domovinskog rata, pobunjeni Srbi i srpska paravojska, uz pomoć JNA, okupirali su ovaj kraj. Nesrpsko stanovništvo su protjerali, imanja opljačkali, a crkvu su opljačkali, obeščastili i srušili. 1. kolovoza stanovništvo je zadnjim brodovima pobjeglo u Osijek.

1992., pod neobičnim okolnostima, u ruševinama crkve pronađen je oštećen Gospin kip koji je odmah prenesen u Osijek.

1998., nakon mirne reintegracije, protjerano stanovništvo, a s njime i Gospa, vraćaju se na svoja ognjišta.

1999. počele pripreme za gradnju nove crkve, čija je izgradnja počela 2001. i koju su financirali Ministarstvo obnove i graditeljstva, Osječko-baranjska županija, tadašnja Đakovačka i Srijemska biskupija te svetište Gospe Aljmaške.

Tijekom 2003. i 2004. crkva je ukrašavana, čime je završena prva etapa izgradnje, koja je obuhvaćala samo izgradnju crkve. 7. lipnja 2003. tijekom posjeta pape Ivana Pavla II. Osijeku, na svečanom euharistijskom slavlju na prostoru Športske zračne luke, okrunjen je Gospin kip.

2005. započele su druga i treća etapa izgradnje, koje su obuhvaćale izgradnju ostatka svetišta. 2006. uređen je križni put na „Kalvariji“. 2007. završene su druga i treća etapa, čime je u potpunosti završena izgradnja svetišta.

Vanjske poveznice

• službene stranice  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. kolovoza 2014. (Wayback Machine) (hrv.)