Sveti Emerik (mađ. Szent Imre) (Vesprim, oko 1007. – Sălard, 2. rujna 1031.), mađarski kraljević i kršćanski svetac iz dinastije Arpadović.

Sveti Emerik
Sveti Emerik Ugarski
Sveti Emerik Ugarski
Rođen oko 1007.
Vesprim
Preminuo 2. rujna 1031.
Sălard
Kanoniziran 5. studenog 1083.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 5. studenoga
Simboli ljiljan, kruna i mač
Portal o kršćanstvu

Životopis

uredi

Bio je mlađi sin prvog ugarskog kralja Stjepana I. Svetog († 1038.) i kraljice Gizele Bavarske († 1065.), ali je nakon prerane smrti starijeg brata Otta postao prijestolonasljednik.

Uz oca Stjepana odgajao ga je i sv. Gerard koji je kasnije postao csanádskim biskupom, a odgajan je u strogom i asketskom duhu. Otac ga je nastojao što bolje pripremiti za svog nasljednika, te mu je ostavio pismo o upravljanju državom na kršćanski način, poznato kao "Ogledalo kraljeva" (Speculum regum),[1] a pokušao ga je učiniti suvladarom za vrijeme svog života.

Godine 1022. otac ga je oženio i prema predaji, Emerik je zadržao čistoću u tom braku. Nije razjašnjeno tko mu je bila supruga, a spominju se tri moguće kandidatkinje: rođakinja bizantskog cara Konstantina IX. Monomaha, Adelaida Poljska ili Patricija Trpimirović, kći hrvatskog kralja Krešimira III.

Godine 1031. dogodila se tragedija, kraljević je nesretnim slučajem stradao u lovu nedaleko Vesprima. Budući da mu se pripisivalo nekoliko čudesnih ozdravljenja, papa Grgur VII. (1073. – 1085.) ga je kanonizirao zajedno s ocem i sv. Gerardom 5. studenog 1083. godine.[1] Spomendan mu se slavi 5. studenoga.

Izvori

uredi
  1. a b Sveti Emerik - sveci.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 2. ožujka 2014.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sveti Emerik