Trofej Franka Selkea

Trofej Franka J. Selkea godišnja je nagrada NHL-a namijenjena „napadaču [središnjem ili krilnom] koji najbolje odrađuje obrambene zadatke”.[1] Dobitnika glasovanjem određuju profesionalni pisci u području hokeja na ledu, a nagrada se uručuje na svečanoj ligaškoj ceremoniji (NHL Awards) nekoliko dana poslije velike završnice doigravanja.

Trofej Franka Selkea u Dvorani slavnih u Torontu.

Frank Selke (izgovor: /ˈsɛlki/) osvojio je devet Stanleyjevih kupova u svojstvu trenera Toronta i Montréala.

PovijestUredi

Selkeov trofej ustanovljen je 1977. kao posljednje od pet odličja pokrenutih u čast glavnih menadžera ili vlasnika momčadi Izvorne šestorke. Selkeov trofej sušta je suprotnost jednom od preostala četiri — onom Norrisevom — koji nagrađuje braniča najučinkovitijeg u protivničkoj polovici terena, također po mišljenju profesionalnih hokejaških izvjestitelja.

Popis dobitnikaUredi

 
Doug „Ubojica” Gilmour.
 
Pavel Dacjuk 2012.
 
Patrice Bergeron.

Sezona 2004./05. otkazana je u potpunosti. Najbolji polivalentni napadači sezona jesu:

Sezona Igrač Momčad Položaj
u napadu
Ut. Gol. Asist. Bod. +/- Kaznene
minute
1977./78.   Bob Gainey Montréal Canadiens lijevo 66 15 16 31 11 57
1978./79.   Bob Gainey Montréal Canadiens lijevo 79 20 18 38 11 44
1979./80.   Bob Gainey Montréal Canadiens lijevo 64 14 19 33 -2 32
1980./81.   Bob Gainey Montréal Canadiens lijevo 78 23 24 47 13 36
1981./82.   Steve Kasper Boston Bruins sredina 73 20 31 51 -18 72
1982./83.   Bobby Clarke Philadelphia Flyers sredina 80 23 62 85 37 115
1983./84.   Doug Jarvis Washington Capitals sredina 80 13 29 42 7 12
1984./85.   Craig Ramsay Buffalo Sabres lijevo 79 12 21 33 17 16
1985./86.   Troy Murray Chicago Black Hawks sredina 80 45 54 99 16 82
1986./87.   Dave Poulin Philadelphia Flyers sredina 75 25 45 70 47 53
1987./88.   Guy Carbonneau Montréal Canadiens sredina 80 17 21 38 14 61
1988./89.   Guy Carbonneau Montréal Canadiens sredina 79 26 30 56 37 44
1989./90.   Rick Meagher St. Louis Blues sredina 76 8 17 25 4 47
1990./91.   Dirk Graham Chicago Blackhawks desno 80 24 21 45 12 88
1991./92.   Guy Carbonneau Montréal Canadiens sredina 72 18 21 39 2 39
1992./93.   Doug Gilmour Toronto Maple Leafs sredina 83 32 95 127 32 100
1993./94.   Sergej Fedorov Detroit Red Wings sredina 82 56 64 120 48 34
1994./95.   Ron Francis Pittsburgh Penguins sredina 44 11 48 59 30 18
1995./96.   Sergej Fedorov Detroit Red Wings sredina 78 39 68 107 49 48
1996./97.   Michael Peca Buffalo Sabres sredina 79 20 29 49 26 80
1997./98.   Jere Lehtinen Dallas Stars desno 72 23 19 42 19 20
1998./99.   Jere Lehtinen Dallas Stars desno 74 20 32 52 29 18
1999./00.   Steve Yzerman Detroit Red Wings sredina 78 35 44 79 28 34
2000./01.   John Madden New Jersey Devils sredina 80 23 15 38 24 12
2001./02.   Michael Peca New York Islanders sredina 80 25 35 60 19 62
2002./03.   Jere Lehtinen Dallas Stars desno 80 31 17 48 39 20
2003./04.   Kris Draper Detroit Red Wings sredina 67 24 16 40 22 31
2005./06.   Rod Brind'Amour Carolina Hurricanes sredina 78 31 39 70 8 68
2006./07.   Rod Brind'Amour Carolina Hurricanes sredina 78 26 56 82 7 46
2007./08.   Pavel Dacjuk Detroit Red Wings sredina 82 31 66 97 41 20
2008./09.   Pavel Dacjuk Detroit Red Wings sredina 81 32 65 97 34 22
2009./10.   Pavel Dacjuk Detroit Red Wings sredina 80 27 43 70 17 18
2010./11.   Ryan Kesler Vancouver Canucks sredina 82 41 32 73 24 66
2011./12.   Patrice Bergeron Boston Bruins sredina 81 22 42 64 36 20
2012./13.   Jonathan Toews Chicago Blackhawks sredina 47 23 25 48 28 27
2013./14.   Patrice Bergeron Boston Bruins sredina 80 30 32 62 38 43
2014./15.   Patrice Bergeron Boston Bruins sredina 81 23 32 55 2 44
2015./16.   Anže Kopitar Los Angeles Kings sredina 81 25 49 74 34 16

ZnamenitostiUredi

Na „vječnoj ljestvici” vodi Bob Gainey s četiri (prve) titule. Tri trofeja osvojili su Patrice Bergeron, Guy Carbonneau, Pavel Dacjuk i Jere Lehtinen.

Sergej Fedorov u sezoni 1993./94. osvojio je Hartov trofej usporedno sa Selkeovim.

Nitko nikad nije osvojio trofej Arta Rossa i Franka Selkea u istoj sezoni, iako je Joe Sakic završio drugi u obje kategorije 2001.

IzvoriUredi