Ur-fašizam

Ur-fašizam (ur fašizam) je koncept kojega je istoimenom svojem eseju - nacrtu govora sačinjenom na engleskom jeziku, radi nastupa na Columbia University u New Yorku[1] - iz 1995. godine razvio talijanski književnik i filozof Umberto Eco radi opisivanja temeljnih nagnuća povodom kakvih mogu nastati fašističke - tj. netolerantne i autoritarne - politike.

Prema Umbertu Ecu, cijeli niz osobina - koje u faktičnom životu mogu čak jedna drugu isključivati - mogu poslužiti kao osnova oko kojih se mogu razviti fašističke tendencije:

  1. nekritičko obnavljanje tradicija, uključivo tradicionalnih simbola i ideala. Kod takvog pristupa tradiciji, karakterističan je sinkretizam, gdje se povezuju tradicije koje među sobom nemaju neke veze, ili čak isključuju jedna drugu,
  2. odbacivanje modernosti i oživljavanje nekakvih primordijalnih ideala,
  3. potreba za konkretnom akcijom,
  4. potreba za jedinstvom, gdje se neke temeljne vrijednosti mogu postići tek isključivanjem prava na neslaganje i nezadovoljstvo,
  5. odbacivanje različitosti, gdje se afirmacija nacionalnog ili nekog drugi identiteta postiže potiranjem onoga što je različito,
  6. apeliranje na klasne interese, gdje se međutim često niječe objektivna sukobljenost interesa klasa koje postoje u društvu,
  7. skretanje pozornosti na međunarodne i unutrašnje prijetnje identitetu - socijalnom, kulturalnom, etničkom,
  8. mobiliziranje protiv neprijatelja, pri čemu se svaki čas neprijatelja sagledava u nekome/nečemu novom,
  9. sagledavanje života kao borbe,
  10. elitizam, gdje se nekim grupama pripisuje osobita podobnost da vode društvo,
  11. sagledavanje da je smrt neizbježna, i ohrabrivanje spremnosti da se pogine za više ciljeve,
  12. reafirmiranje vrijednosti tradicionalnog života u obitelji,
  13. davanje primata društvenoj zajednici nad pravom pojedinca, uz sagledavanje kako demokracija nije u stanju osigurati takav primat društvu nad egoizmom pojedinca,
  14. stvaranje "novogovora", koje uključuje korištenje posebnih riječi i fraza, u svrhu promicanja političkih ciljeva.[2]

Umberto Eco sagledava da se kod niti jednog pojedinca ili političkog pokreta ne nalaze sve ovako izložene tendencije, ali ukazuje da je "... dovoljno da makar jedna od njih bude prisutna, pa da se fašizam koagulira oko nje".

Umberto Eco, kao ljevičar[3] i osoba posve dobro upućena u dinamike ljevičarskih radikalizama, nije posve nedvosmislio raspravio smatra li ljevičarske pokrete i režime također fašističkima, ako iskazuju barem dio gore nabrojanih ur-fašističkih tendencija.[4] Iz tri spominjanja osobina Staljinove vladavine u Sovjetskom Savezu u eseju "Ur-fašizam" iz 1995. godine može se nagađati da je Eco doista smatrao staljinizam nekakvom formom fašizma; u svakom slučaju, u eseju se nedvosmisleno govori da je staljinizam bio totalitarni sustav, jednako kao što je to bio nacizam. Termin ur-komunizam, Eco nije predložio.

Povezani članciUredi

IzvoriUredi

  1. Umberto Eco e i 14 archetipi dell’Ur-Fascismo (talijanski). threefaces.org (25. travanj 2019.) pristupljeno 23. srpnja 2020.
  2. Umberto Eco (22. lipnja 1995.). Ur-Fascism (engleski). The Anarchist Library pristupljeno 23. srpnja 2020.
  3. Alessandro Gnocchi (21. veljače 2016). Eco fu il migliore della sinistra che si crede sempre migliore (talijanski). Il Giornale pristupljeno 23. srpnja 2020.
  4. Kallie Szczepanski (17. veljače 2018.). Juche - North Korea's Leading Political Philosophy. Thought.Co pristupljeno 23. srpnja 2020.


  Nedovršeni članak Ur-fašizam koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.