Uroš Slijepčević
Uroš Slijepčević (Hrtić, pokraj Dvora na Uni, 1921. - Zagreb, 2009.), bio je sudionik narodnooslobodilačke borbe, visoki partijski funkcionar, rukovodeći djelatnik Udbe i republički sekretar (ministar) unutrašnjih poslova SR Hrvatske u razdoblju od 1963. do 1966.godine.
Djetinjstvo i mladost uredi
Rođen je 1921.godine u selu Hrtiću, pokraj Dvora na Uni, naselju u kojem je živjelo većinski srpsko stanovništvo, u tadašnjoj Kraljevini SHS. U rodnom je selu pohađao pučku školu, dok je srednjoškolsko obrazovanje stekao u Dvoru na Uni i Petrinji. Već kao učenik Učiteljske škole u Petrinji, priključio se ilegalnoj Komunističkoj partiji (KPJ).
Drugi svjetski rat uredi
Početak Drugoga svjetskog rata, okupacija Jugoslavije i uspostava NDH, zatekli su ga na Baniji, gdje se po izbijanju ustanka, priključio partizanskim pokretu. Tijekom 1942. bio je imenovan političkim komesarom u Drugom bataljunu Osme banijske narodnooslobodilačke brigade, u čijem je sastavu sudjelovao u svim važnijim bitkama za oslobođenje Jugoslavije.[1]
Karijera u socijalističkoj Jugoslaviji uredi
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata obnašao je visoke partijske i državne funkcije u NR, odnosno SR Hrvatskoj, tada jednoj od republika u sastavu socijalističke Jugoslavije. Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih, bio je republički podsekretar zadužen za UDB-u te je kasnije napredovao na mjesto republičkog sekretara (ministra) unutrašnjih poslova SR Hrvatske od 1963. do 1967.
Obdukcija tijela pok. kardinala Alojzija Stepinca 1960. uredi
Bio je na dužnosti načelnika Udbe SR Hrvatske kada je u veljači 1960. umro blaženi kardinal Alojzije Stepinac, te je o tijeku i vremenu trajanja postupka obdukcije i balzamiranja tijela pokojnog kardinala zahtijevao izvještavanje u realnom vremenu te je pritom svojim podređenima davao instrukcije kako bi spriječili navodne "zloupotrebe" iz crkvenih krugova.[2]
Brijunski plenum 1966. uredi
Kao republicki sekretar za unutrašnje poslove, bio je jedan od sudionika tzv. Brijunskog plenuma, odnosni Četvrtog plenuma CK SKJ-u, odrzanog na Brijunima, 1.srpnja 1966., na kojem je smijenjen Aleksandar Ranković, s obrazloženjem kako se Udba izdigla iznad Partije. Nastavno je sudjelovao i kao član Komisije za reorganizaciju i unapređenje Službe unutrašnjih poslova na razini SR Hrvatske koja je imala zadatak baviti se "deformacijama u radu Udbe". [3]
Kasnije je u drugoj polovici 1970-ih i tijekom 1980-ih obnašao niz funkcija u Društveno-političkom vijeću Sabora SR Hrvatske i u Odboru za općenarodni obranu i društvenu samozaštitu.
Kao saborski zastupnik i partijski funkcionar, dana 22.lipnja 1978., sudjelovao je na svečanosti otkrivanja spomenika za žrtve fašizma u banijskom mjestu Donja Bačuga, s obzriom da je u tom kraju sudjelovao u NOB-u, te je u tom mjestu stradao veliki broj partizanskih boraca, ali i civilnih žrtava u Drugom svjetskom ratu.[4]
Odlazak u mirovinu i smrt uredi
U drugoj polovici 1980-ih odlazi u mirovinu. Uslijed demokratskih promjena, te proglašenja samostalne Republike Hrvatske, raspada socijalističke Jugoslavije, izbijanja oružanih sukiba, nije se isticao niti politički aktivirao.
Umro je u Zagrebu, 2009., u osamdeset i devetoj godini života, pokopan je na gradskom groblju Mirogoj.[5]
Vezani članci uredi
Izvori uredi
- ↑ Đurović Milinko, Ustanak naroda Jugoslavije: 1941.; knj. 4.: Beograd, Vojno delo, 1964., str. 604.
- ↑ T. MAMIĆ - JOSIP MANOLIĆ Priča o obdukciji Alojzija Stepinca: Kardinalovo srce spaljeno je u peći Doma zdravlja u Šarengradskoj
- ↑ Spehnjak Katarina, "Brionski plenum" - odjeci IV. sjednice CK SKJ iz srpnja 1966. u hrvatskoj političkoj javnosti, Časopis za suvremenu povijest, 1999., God. 31., br. 3., str. 463-489.
- ↑ Zrtve Donje Bacuge
- ↑ In memoriam Uros Slijepcevic