Utvrda u Lahoreu (pendžapski: شاهی قلعہ, Šahi Kila) je citadela u gradu Lahoreu (pokrajina Pendžab, Pakistan). Nalazi se na sjeveroistočnom kutu utvrđenog starog grada Lahorea, ima trapezasti oblik i proteže se na području površine veće od 20 hektara. Utvrdu je dao izgraditi mogulski car Akbar Veliki (1555. – 1605.) na mjestu starije palače, i nadograđivali su je njegovi nasljednici. Ona je, zajedno s Vrtovima Šalimar, upisana na Unescov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1981. godine kao "Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar", a na popis ugroženih mjesta svjetske baštine je dospjela na zahtjev pakistanske vlade zbog uništenja povijesnih rezervoara 1999. godine kako bi se proširio put i zbog propadanja zidova vrta.[1] No, 2012. godine su izbrisani s ovog popisa zbog poboljšanja zaštite.[2]

Utvrda i Šalimar vrtovi u Lahoreu
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Pakistan
Godina uvrštenja1981. (5. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii
Ugroženost1999.-2012.
PoveznicaUNESCO:171
Koordinate31°35′25″N 74°18′35″E / 31.59028°N 74.30972°E / 31.59028; 74.30972
Utvrda Lahore na zemljovidu Pakistana
Utvrda Lahore
Utvrda Lahore
Lokacija Lahorea u Pakistanu
Utvrda Lahore 1870ih

Povijest

uredi

Izgradnja utvrde je obavijena mnogim lokalnim legendama, no tijekom arheoloških iskapanja 1959. godine, ispred Divan-e-Aama otkriven je zlatni novčić Mahmuda Gaznija iz oko 1025. godine, i to na dubini od 7,62 metara ispod razine travnjaka. No, ispod ove razine su pronađeni dokazi o ljudskom obitovanju. Utvrda od opeke se prvi put spominje u zapisima o invaziji Muhameda od Gora na Pendžab 1180. − 1186. godine.

Godine 1241., uništili su je Mongoli, a obnovio ju je sultan Gijas ud din Balban već 1267. godine. Nakon što ju je uništila vojska Timura 1398. godine, obnovio ju je, u kamenu, Mogulski car Akbar Veliki tek 1566. godine.

Godine 1846., kada je Pendžab postao dio Britanske Indije, okupirali su je Britanci i 1927. godine su ju predali Uredu arheologije, nakon što su uništili dijelove zidina čime je izgubila svoju fortifikacijsku ulogu.

Odlike

uredi

Utvrda Lahore je izgrađena na strateškom položaju između drugih mogulskih utvrda u Kabulu, Multanu i Kašmiru.[3] U njezinom obliku dominira perzijski utjecaj koji su obogatili autohtonim utjecajima Akbarovi nasljednici. Utvrda je podijeljena na dva dijela, upravno središte (koje je povezano s mnogim ulazima) s velikim vrtovima i javnim zgradama kao što je Divan-e-Aam (vladarska prijemna dvorana), i privatni zatvoreni dio s palačom u sjevernom dijelu. Do palače se dolazilo kroz "Slonovska vrata", a sadržavala je Šiš Mahal ("Dvorana ogledala"), prostrane spavaće sobe i manje vrtove.[4] Palača je izvana bila bogato ukrašena plavim perzijskim kaši keramičkim pločicama. Glavni ulaz je gledao na Džamiju Marjam Zamani, a velika Alamgri vrata (na slici desno) su se otvarala na Hazuri Bagh i veličanstvenu Džamiju Badšahani.

Pored njenih trinaest monumentalnih portala, u utvrdi se nalaze paviljoni Šeeš Mahal, Naulaha i Moti Masdžid.

Izvori

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Utvrda Lahore
  1. Utvrda i Šalimar vrtovi u Lahoreu. UNESCO. Pristupljeno 15. ožujka 2011.
  2. Better conservation in Pakistan and the Philippines allow Committee to remove two sites from World Heritage List in Danger (engl.) Posjećeno 30. srpnja 2012.
  3. Kompleks utrde u LahoreuArhivirana inačica izvorne stranice od 7. svibnja 2008. (Wayback Machine) (engl.) Posjećeno 15. ožujka 2011.
  4. Catherine E G Asher, Architecture of Mughal India, 1992., Cambridge University Press. ISBN 0-521-26728-5

Vanjske poveznice

uredi