Valéry Giscard d'Estaing
Valéry Marie René Giscard d'Estaing (Koblenz, 2. veljače 1926. — Authon, Loir-et-Cher, 2. prosinca 2020.) bio je francuski političar, predsjednik Republike Francuske od 19. svibnja 1974. do 21. svibnja 1981.
| Valéry Giscard d'Estaing | |
| |
| 20. Predsjednik Francuske 3. Predsjednik Pete Republike Koprinc Andore | |
|---|---|
| trajanje službe 27. svibnja 1974. – 21. svibnja 1981. | |
| Prethodnik | Georges Pompidou (nakon dvomjesečne pauze u kojoj je vladao Alain Poher) |
| Nasljednik | François Mitterrand |
| Rođenje | 2. veljače 1926., Koblenz, Njemačka |
| Smrt | 2. prosinca 2020., Authon, Loir-et-Cher, Francuska |
| Politička stranka | UDF UMP (od 2002.) |
Prvo je obnašao dužnost ministra financija u nekoliko saziva vlade, no poslije smrti Georgesa Pompidoua 1974., Giscard d'Estaing je izabran za predsjednika vrlo tijesno ispred socijaliste Françoisa Mitterranda. Pokušao je oživjeti gaulliste na jedan napredan građanski način a kao predsjednik proveo je niz reformi; zakon o razvodu braka i zakon o pobačaju su liberalizirani, dob glasovanja je smanjena. Ekonomski problemi, kojim je završeno oko desetljeće ekonomskog rasta, potkopali su njegovu pozicju i 1981., Mitterarand ga tijesno pobjeđuje na izborima.
Liberalna stranka UDF, koju je on osnovao, je poslije Socijalističke stranke i UMP-a (republikanska stranka) ostala je najutjecajnija stranka u francuskoj politici.
Giscard d'Estaing je napustio francuski zastupnički dom 2002. Tijekom kasnijih godina obnašao je dužnost vođe projekta u Europskom konventu čiji cilj je bio pravljenje prijedloga za ustav Europske unije. Izabran je 2003. godine u Francusku akademiju na stolac br. 16. Giscard d'Estaingova vlada provela je posljednje tri smrtne kazne giljotiniranjem.
Životopis uredi
Valéry Giscard d’Estaing rođen je kao sin Edmonda Giscarda d’Estainga, inspektora pri francuskom ministarstvu financija i člana Francuskog Instituta (Institut de France), i May Giscard d’Estaing (rođ. Bardoux). Rođen je u Koblenzu gdje je njegov otac bio smješten kao dio francuskih okupacijskih snaga u Porajnju. Još kao 17-ogodišnjak bio je član Francuskog pokreta otpora (la Résistance) u borbi protiv njemačkih okupacijskih snaga. Nakon školovanja u Clermont-Ferrandu sudjelovao je kao vojnik u završnim operacijama Drugog svjetskog rata, kao član slobodnih francuskih snaga koje su napredovale prema Njemačkoj. Poslije rata seli u Pariz i započinje studij na École polytechnique, gdje je bio u prvoj klasi pri Nacionalnoj školi za upravu (École nationale d'administration). Anne-Aymone Sauvage de Brantes oženio je 1952. i par je imao četvero djece: Valérie-Anne, Henri, Louis i Jacinte.
.svg){kind=small}