Vasa Eškićević

Vasilije „Vasa” Eškićević (Irig, 13. siječnja 1867.Novi Sad, 3. veljače 1933.) je bio srpski slikar i nastavnik crtanja, a pisao je i pjesme.[1][2][3]

Vasilije „Vasa” Eškićević
Rođenje 13. siječnja 1867.
Smrt 3. veljače 1933.
Nacionalnost Srbin
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Rođen je u Irigu, od oca Koste ratara i majke Ljube rođ. Lazić iz Bukovca. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, učio je brijački zanat, ali ga je zbog umjetnosti napustio.

Poslije toga je otišao u Beč i upisao privatnu slikarsku školu. U Beču je pohađao i večernji tečaj crtanja pri Akademiji likovnih umjetnosti. Poslije tri godine školovanja u Beču otišao je u Rusiju gdje je završio petogodišnju umjetničku školu, kao stipendist ruske države.[4] Poslije te škole pohađao je još tri godine privatni institut kneginje Tenišove u Petrogradu gdje mu je mentor bio poznati ruski realist Ilja Rjepin, a 1900. godine je kao Rjepinov učenik primljen u Carsku akademiju umjetnosti, koju je završio 1908. dobivši diplomu za sliku „Zabajkalski kozaci u mandžurskim klancima“.[5] Do Prvog svjetskog rata ostao je u Rusiji kao nastavnik crtanja i izlagao u Moskvi i Petrogradu.

Kad je počeo Prvi svjetski rat došao je u Srbiju i postao dobrovoljac, ratni slikar Prve srpske armije. Kao dobrovoljac u vojsci je proveo pet godina i prošao golgotu Albanije, boravak na Krfu i proboj Solunskog bojišta. Poslije toga vratio se u Irig. Nedugo nakon toga preselio se u Novi Sad, u kojem je nastavio živjeti sve do smrti, 1933. godine.[4]

Najveći dio njegovih starijih slika ostao je u Petrogradu. Osim slika koje se nalaze u Rusiji, opus mu sačinjavaju uglavnom portreti ratnika, scene i položaji iz rata i, rjeđe, pejzaži. Radio je u stilu akademskog realizma. Prema novijim stavovima likovne kritike, u njegovim djelima ima elemenata ekspresionizma.[nedostaje izvor]

Bavio se i književnim radom i prevođenjem. Bio je član književnog odsjeka Matice srpske. Pjesme, članke i prijevode objavljivao je u „Otadžbini“ (1892.), „Luči“ (1896.—99.), „Braniku“ (1898. – 99. i 1904.), „Srbadiji“ (1923.—24.), „Severnoj Srbiji“ (1925.—26.). Njegov životopis, skice i ostali rukopisi čuvaju se u Rukopisnom odsjeku Matice srpske.

Njegova obitelj je najvrjedniji dio umjetničke ostavštine poklonila Galeriji Srpske čitaonice i knjižnice u Irigu. Najveći privatni kolekcionar njegovih slika s motivima iz Prvog svjetskog rata bio je srpski kriminalac i ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan.[nedostaje izvor]

Umro je u Novom Sadu, 2. veljače 1933. godine.

Galerija

uredi

Izvori

uredi
  1. Ешкићевић, Васа. 1895. Луча, година 1., свеска 6., за јун, Кад нестане Бранковића (PDF) (srpski). Цетиње. str. 367–368
  2. Ешкићевић, Васа. 1895. Луча, година 1., свеска 10., за октобар, Пропалица (PDF) (srpski). Цетиње. str. 539
  3. Ешкићевић, Васа. 1896. Луча, година 2., свеска 3., за март, Човјечији живот (PDF) (srpski). Цетиње. str. 111
  4. a b Четири поглавља Васе Ешкићевића. Национална ревија (srpski)
  5. Васа Ешкићевић: Сведок српске голготе и славе. Вечерње новости (srpski)