Veliki žednjak

Veliki žednjak (lat. Hylotelephium maximum, sin. Sedum maximum) višegodišnja je biljka iz roda Hylotelephium, porodice Crassulaceae, nekada uključivana u rod žednjaka, pa joj otuda i ime. Naraste do 80 cm visine, mesnatih je, jajastih nazubljenih listova. Cvjetovi su skupljeni u guste gronjaste cvatove, blijede, žućkaste boje. Raste po kamenitim svijetlim obroncima. Kod nas ga ima na Velebitu, po planinama Gorskog kotara te na Medvednici. Koristi se kao ljekovita biljka.

Veliki žednjak
Veliki žednjak
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Saxifragales
Porodica:Crassulaceae
Rod:Hylotelephium
Vrsta:H. maximum
Dvojno ime
Hylotelephium maximum
(L.) J. Holub

Sastav uredi

Biljka sadrži organske kiseline(jabučnu, limunsku, alfa ketolglutarnu i dr.), aminokiseline (asparaginsku, glutaminsku), saharide glukozu, fruktozu i sedoheptulozu, kvercetin, kempferol, izoramnetin, miricetin, kofeinsku i klorprenovu kiselinu,cinarin i kumarine te askorbinsku kiselinu i karotenoide.

Nadzemni dijelovi od makroelemenata (mg/g) sadrže kalij (21,80),kalcij (24,40),magnezij (17,10) i željezo (0,20). Od mikroelemenata (mkg/g)sadrži mangan (0,11), bakar (0,71), cink (0,28), krom (0,16), barij (2,88), vanadij (0,09), selenij (6,86), nikal (0,28), stroncij (1,94), olovo (0,14), bor (8,00).[1]

Uporaba u narodnoj medicini uredi

U službenoj medicini se ne koristi. U narodnoj medicini korijen i vršni dijelovi biljke koriste se kao vanjski lijek za liječenje rana, uključujući i za liječenje opeklina, smrzotina i bradavica.

Dodatna literatura uredi

Forenbacher, S. 2001. Velebit i njegov biljni svijet .Zagre.

Izvori uredi

  1. Putirskij, I.N., Prohorov, V.N. Universalnaja enciklopedija lekarstveih rastenij, Moskva 2000., str. 222

Vanjske poveznice uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hylotelephium maximum
 Wikivrste imaju podatke o taksonu Hylotelephium maximum