Veliki muftija

Veliki muftija (arap.: مفتي عام‎, muftī ʿām ili arap.: كبير المفتين‎, kabīr al-muftīn) je najviši predstavnik vjerskog prava u sunitskim ili ibadijskim muslimanskim zemljama. Izdaje pravna mišljenja i zapovijedi, tzv. fetve, na osnovu tumačenja islamskih zakona za privatne klijente ili zbog pomoći sudcima u rješavanju slučajeva. Prikupljena mišljenja velikog muftije služe kao dragocjen izvor informacija o praktičnoj primjeni islamskog zakona kao suprotnost apstraktnim formulacijama. Fetve velikih muftija nisu obvezujuće u oblastima građanskog prava koji reguliraju sklapanje ili razvod braka, nasljedstvo, kao ni u krivičnom pravu.

Veliki muftija se u Bošnjaka naziva reis-ul-ulema, koji predstavlja najviši vjerski autoritet, ne samo za muslimane u Bosni i Hercegovini, već i za muslimane u Hrvatskoj, Sandžaku, Sloveniji, Srbiji i bošnjačkoj dijaspori.

Povijest

Muftije su muslimanski vjerski učenjaci koji izdaju utjecajna pravna mišljenja (fetve) tumačenjem šerijata.^[1] Osmansko Carstvo je započelo praksu davanja službenog priznanja i statusa jednog muftije, koji je iznad svih ostalih, kao velikog muftije.^[2]^[3] Veliki muftija Istanbula je od kasnog 16. stoljeća dobio status šefa vjerskih ustanova. On nije bio samo nadmoćan, nego je birokratski odgovarao za skup religijsko-pravnih stručnjaka i donosio je pravne odluke o važnim državnim politikama, kao što je svrgnuće vladara s prijestolja. Ova praksa je kasnije pozajmljena i prilagođena u Egiptu tijekom sredine 19. stoljeća. Od tada, koncept se proširio na druge muslimanskim države, tako da danas ima oko 16 zemalja sa znatnim muslimanskim stanovništvom koje imaju velikog muftiju.^[4] Odnos između velikog muftije bilo koje države i vladara se može znatno razlikovati, kako od regije do regije, tako i ovisno o povijesnoj eri.

Izvori

↑ Vogel, Frank E. 1999. Islamic law and legal system: studies of Saudi Arabia. str. 16–20. ISBN 978-90-04-11062-5
↑ Vogel, Frank. 1999. Islamic Law in the Modern World: Legal System of Saudi Arabia. str. 5. ISBN 978-9004110625. Pristupljeno 23. svibnja 2012.
↑ Faroqh, Suraiya N. (ed.). 2006. The Cambridge History of Turkey: Volume 3, The Later Ottoman Empire, 1603-1839. str. 213. ISBN 978-0521620956. Pristupljeno 23. svibnja 2012.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
↑ Janin, Hunt Janin; Kahlmeyer, André. 2008. Islamic law: the Sharia from Muhammad's time to the present. str. 85. ISBN 978 9004110625

[1] Vogel, Frank E. 1999. Islamic law and legal system: studies of Saudi Arabia. str. 16–20. ISBN 978-90-04-11062-5

[Vogel-2] Vogel, Frank. 1999. Islamic Law in the Modern World: Legal System of Saudi Arabia. str. 5. ISBN 978-9004110625. Pristupljeno 23. svibnja 2012.

[Faroqh-3] Faroqh, Suraiya N. (ed.). 2006. The Cambridge History of Turkey: Volume 3, The Later Ottoman Empire, 1603-1839. str. 213. ISBN 978-0521620956. Pristupljeno 23. svibnja 2012.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)

[4] Janin, Hunt Janin; Kahlmeyer, André. 2008. Islamic law: the Sharia from Muhammad's time to the present. str. 85. ISBN 978 9004110625

[1]

[2]

[3]

[4]