Venecijanski geto

Venecijanski geto bio je dio grada Venecije koji su 29. ožujka 1516. godine vlasti Mletačke Republike, Vijeće umoljenih i dužd Leonardo Loredan dodijelile Židovima kao područje grada u kojem su morali stanovati. Nazvali su ga Geto (tal. Ghetto, na venecijanskom dijalektu Ghèto).

Središnji trg Geta

To nije bio prvi put da su Židovi u Veneciji bili prisiljeni živjeti u odvojenom dijelu grada.[1] Godine 1555. Venecija je imala 160 208 stanovnika, uključujući 923 Židova koji su uglavnom bili trgovci.[2]

Godine 1797. Francuska vojska u Italiji pod vodstvom je dvadesetosmogodišnjeg generala Napoleona Bonapartea okupirala Veneciju, prisilila Mletačku Republiku da se raspusti 12. svibnja 1797. i okončala odvajanje geta od grada 11. srpnja iste godine. U 19. stoljeću geto je preimenovan u Contrada dell'unione.

Današnji pojam geto za područje nekog grada u kojem živi diskriminirano stanovništvo dobio je naziv venecijanskom Getu, čiji su primjer kroz povijest preuzeli i drugi gradovi.

Izvori uredi

  1. Venice, Italy Jewish History Tour. www.jewishvirtuallibrary.org. Pristupljeno 10. ožujka 2023.
  2. Ravid, Benjamin C. I. 1976. The First Charter of the Jewish Merchants of Venice, 1589. AJS Review. 1: 187–222. ISSN 0364-0094