Virtualna međunarodna normativna baza

Virtualna međunarodna normativna baza (eng. Virtual International Authority File, VIAF)[1][2][3] je međunarodna jedinstvena normativna baza. Projekt je virtualnoga povezivanja nacionalnih normativnih podataka za osobe, korporativna tijela i zemljopisne nazive.[4]

Združeni je projekt koji su 2003. godine započele američka Kongresna knjižnica (Library of Congress), Njemačka nacionalna knjižnica (Deutsche Nationalbibliothek)[4] i OCLC. Osnovan je radi uključivanja normativnih podataka različitih knjižnica u besplatnu javno dostupnu uslugu na internetu koja poboljšava identificiranje, prikaz i provođenje normativnoga nadzora u lokalnim katalozima i time pridonosi razvoju bibliografskog nadzora.[4] Projekt vodi Online Computer Library Center (OCLC).[5][6]

Krug sudionika u bazi VIAF brzo se proširio. Hrvatska Nacionalna i sveučilišna knjižnica s OCLC-em je svibnja 2013. potpisala ugovor. Do prosinca 2013. dosegao je broj sudionika 34 ustanove, od čega 23 nacionalne knjižnice, odgovorne za izradbu normativnih zapisa. Prosinca 2013. normativnih zapisa u VIAF-u bilo je 33 milijuna, od kojih se 26,4 milijuna odnosi na osobna imena. Povezani su sa 107 milijuna bibliografskih zapisa. Broj korisnika VIAF-a bio je više od milijun godišnje.[4]

Recipročno ažuriranje služi se protokolom Inicijative otvorenih arhiva (OAI-PMH).

Od 4. travnja 2012. projekt prelazi u servis OCLC-a.[7]

Zbog toga što je jedinstveni identifikator autora sam po sebi ograničene vrijednosti ako je bez povezanosti s biografskim i bibliografskim podatcima, međunarodni sustavi ISNI i VIAF, u svjetlu normativnog nadzora, djeluju u međuovisnosti. ISNI ne bi mogao nastati i održati se bez VIAF-a. Primjenom ISNI-ja raste kakvoća VIAF-u. Dodatna im je vrijednost u povezanosti normativnih i bibliografskih podataka.[8]

VidiUredi

IzvoriUredi

  1. Hrvatsko knjižničarsko društvo Skupovi. 39. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva. Predavanje 16. listopada 2014.: Ana Knežević Cerovski: Virtualna međunarodna normativna baza - VIAF i identifikator ISNI u kontekstu bibliografske kontrole i njihova implementacija u normativnu bazu NSK (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  2. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Međunarodna suradnja, 16. prosinca 2011. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  3. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Održana 39. skupština Hrvatskoga knjižničarskoga društva „Knjižnice – od misije do strategije“, 22. listopada 2014. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Normativna baza Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu postala dijelom virtualnoga skupnog kataloga VIAF, 16. prosinca 2013. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  5. Kelley, Michael; Schwartz, Meredith (2012). "VIAF service transitions to OCLC" (engl.). Library Journal (Media Source) 137 (8): 16 
  6. "VIAF". OCLC. http://www.oclc.org/viaf/  .
  7. Murphy, Bob (4. travnja 2012.). "Virtual International Authority File service transitions to OCLC; contributing institutions continue to shape direction through VIAF Council" (engl.). OCLC. http://www.oclc.org/en/news/releases/2012/201224.html Pristupljeno 7. veljače 2017. 
  8. Hrvatsko knjižničarsko društvo Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57 br.1/3 2014., str. 39-40 (pristupljeno 4. veljače 2018.)

Vanjske povezniceUredi