Zakon Zawinskog
Zakon Zawinskog ili zakon Zawinskog o razvoju softvera tumači pojavu softverskog napuhavanja popularnim osobinama:[1][2]
»Svaki program pokušava se proširiti sve dotle dok ne može čitati poštu. Programi koji se ne mogu tako proširiti zamijenjeni su onima koji to mogu.«Zawinski taj zakon naziva "zakonom sofverskog razvoja".[2] Eric Raymond komentira da dok ovaj zakon ide protiv minimalističke filozofije Unixa (skup "malih, oštrih alata"), zapravo adresira pravu potrebu krajnjih korisnika imati skupa alate za zadaće koje su u međuodnosu, čak iako za kodera primjena ovih alata predstavlja jasno neovisne poslove.[1]
Jamie Zawinski je programer Lispa, ali većinu projekata napisao je u Perlu[3] and C.[4]
Kritizirao je nekoliko jezičnih i knjižničnih manjkavosti na koje je naišao dok je programirao u Javi, zbog manjka osobina iz C-a i viška klasa. Usprkos pozitivnim aspektima, vratio se programiranju u C-u “budući da je to još uvijek jedini način dostaviti prenosive programe”.[5]
U životi poslije Netscapea, nastavio je prozelitizirati protiv C++. U knjizi Petera Seibela book Coders at Work: Reflections on the Craft of Programming, Zawinski naziva C++ "abominacijom".[6]
Izvori
uredi- ↑ a b Eric S. Raymond The Art of UNIX Programming, str.313
- ↑ a b Jargon File, entry "Zawinski's Law"
- ↑ Zawinski, Jamie. 2013. jwzhacks. Pristupljeno 29. travnja 2013.
- ↑ Seibel, Peter. 16. listopada 2009. C++ in Coders at Work. Pristupljeno 29. travnja 2013.
- ↑ Zawinski, Jamie. java sucks. Pristupljeno 29. travnja 2013.
- ↑ Seibel, Peter. Coders at Work. Apress. Pristupljeno 29. travnja 2013.