Zavjetrinski otoci (Antili)
Zavjetrinski otoci, naziv je za sjeverni dio Malih Antila. Postoji i istoimena skupina Društvenih otoka u Tihom oceanu. Ovi se otoci nalaze sjeverno od područja u kojemu pušu sjeveroistočni pasati pa se tako nalaze, na neki način, „u zavjetrini”, za razliku od Privjetrinskih otoka koji su upravo unutar zone pasata.
Otočna skupina ima ukupnu površinu od 12 000 km² s oko tri milijuna stanovnika. Politički, otoci pripadaju dijelom Francuskoj, Ujedinjenomu Kraljevstvu, SAD-u i Nizozemskoj, dok su ostali nezavisne države.
Protežu se u luku od Portorika u smjeru jugoistoka i uglavnom su vulkanskoga porijekla. Na njih se dalje prema jugoistoku nadovezuju Privjetrinski otoci.
Međutim, ova je podjela vrlo upitna. Nema temelja ni za jednu kategorizaciju, i različiti narodi ih različito smještaju, odnosno nazivaju. Ovdje navedena podjela slijedi britansku definiciju (isto vrijedi i za privjetrinske otoke).
Zavjetrinski otociUredi
- Djevičanski otoci (i britanski i SAD-a)
- Angvila (britanski)
- Sveti Eustahije[1] (Sveti Eustazije) (nizozemski)[2][3]
- Sveti Martin (nizozemski i francuski)
- Sveti Bartolomej (francuski)
- Saba (nizozemski)
- Barbuda (dio Antigve)
- Sveti Kristofor i Nevis (nezavisan)
- Antigva (nezavisna)
- Montserrat (britanski)
- Gvadalupa (dio francuski)
- Marie-Galante (dio Gvadalupe)
- Dominika (nezavisna)
Povezani članciUredi
IzvoriUredi
- ↑ Obavijest za uvoznike – Sustav općih carinskih povlastica Europske unije – Formalnosti koje su ispunile zemlje ili područja korisnici (Bonaire, Sveti Eustahije i Saba, Curaçao, Sveti Martin (nizozemski dio) i Južni Sudan) na temelju postupaka administrativne suradnje Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2014., Službeni list C 292 оd 08/10/2013 Str. 0002 - 0002, Pristup zakonodavstvu Europske unije, EUR-Lex
- ↑ Državni zavod za statistiku - nomenklatura
- ↑ Izmjene i dopune Upute o upotrebi slovnih kratica i brojčanih oznaka za države i zemlje i novčane jedinice u platnom prometu s inozemstvom (NN 028/2009)[neaktivna poveznica]