Zdravko Luburić

Zdravko Luburić (Pakrac, 1942.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik i prevoditelj. Živi i radi u Remscheid-Lennepu.[1]

ŽivotopisUredi

Rodio se je u Pakracu, a školovao u Ivankovu, Zagrebu, Varaždinu, Kölnu i Hagenu. Od 1966. je u Remscheidu u SR Njemačkoj gdje je službenik općine. Potom je predavao njemački i hrvatski jezik na Visokom pučkom sveučilištu u Hückeswagenu. Od 1982. do 1992. bio je u Vijeću za strance grada Reimscheida, potom je u Vijeću za strance Sjeverne Rajne-Westfalije u dvama mandatima. Od 1992. voditeljem je godišnje manifestacije međunarodnih književnih večeri Remscheider Internationaler Literatur-Abend u Remscheidu, nakon čijeg se održavanja objavljuje antologija Wie das Lied des Windes s djelima sudionika književne večeri. Sudionik i inih književnih manifestacija, poput Struške večeri poezije u Macedoniji i Zagrebačkih književnih razgovora. Piše na hrvatskome i njemačkom. Pjesme su mu objavljene u časopisima diljem svijeta. Član je Društva njemačkih pisaca, Društvo pisaca Belgije Jane Tony, Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i Almae Matris Alumni Croeticae Deutschland. [1]

DjelaUredi

U inozemstvu mu je objavljeno čak 15 zasebnih pjesničkih zbiraka na njemačkom i hrvatskom.[1]

Nagrade i prizanjaUredi

Dobio je nagrade i priznanja:[1]

  • 1996. Povelja nakladničke kuće Reinhard Steinmaßl, Langenhorn.
  • 2002., 2003. i 2005. stipendija Njemačkog Ministarstva vanjskih poslova.
  • Od 2003. nalazi se u Internet Leksikonu njemačkih književnika.
  • Od 1998. nalazi se u leksikonu Kürschneres Deutscher Literatur-Kalender.
  • Od 2005. nalazi se u leksikonu Tko je tko u Njemačkoj - Intercontinental Book, Montreal, Kanada.
  • 2004. godišnja nagrada Antun Branko Šimić, za zbirku poezije Molitva tmine.
  • 2005. i 2006. godišnja književna nagrada SAPHO za najbolju stihozbirku objavljene u Hrvatskoj Teško pobijeđenima.
  • 2007. nagrada Kočićevo pero za stihozbirku Ponižen i uvrijeđen
  • 2008. nagrada Srebrni Orfej za pjesmu Prije nego iščezne smijeh.
  • Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, a pjesme su mu također u mnogim antologijama u Hrvatskoj, Njemačkoj i Belgiji na njemačkom, francuskom i hrvatskom jeziku.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 2. travnja 2019.