Zona taljenja

Zona taljenja (kratica: ZT), zavar, navar ili šav je dio površine poprečnog presjeka zavarenog spoja koji je bio rastaljen. Sastoji se najčešće od mješavine osnovnog materijala i dodatnog materijala, ali ponekad samo od dodatnog materijala (lemljenje) ili samo od osnovnog materijala (zavarivanje bez dodatnog materijala).

Presjek kroz zavareni sučeljni spoj, koji se sastoji od zone taljenja (ZT), zone utjecaja topline (ZUT) i osnovnog metala.

Zavarivački električni luk.

Metalna kupka je obujam rastaljenog metala u trenutku zavarivanja. Osnovni materijal je materijal koji se zavaruje, lemi ili reže. Dodatni materijal je materijal koji se dodaje u zoni taljenja pri zavarivanju, lemljenju ili nabrizgavanju.

Nastajanje zone taljenja

U kapljicama rastaljenog metala i metalnoj kupki zavara dolazi do sličnih pojava kao pri taljenju metala u pećima. Javlja se međusobno djelovanje rastaljenog metala, troske i okolne atmosfere. Djelovanjem izvora topline dolazi do izgaranja pojedinih elemenata: ugljika, mangana, silicija, kroma, nikla, titanija i drugih, ili je pak moguće iz troske (obloga elektrode, prah) dolegirati rastaljeni metal raznim elementima. Zbog utjecaja atmosfere oko rastaljenog metala i sastava rastaljenog metala, dolazi u većoj ili manjoj mjeri do stavaranja oksida, nitrida, karbida, karbonitrida, sulfida, eutektika, intermetalnih spojeva i drugih faza. Metalna kupka se može sastojati samo od osnovnog materijala, ako ne koristimo dodatni materijal, ili najčešće, od mješavine dodatnog i osnovnog materijala, jer pri zavarivanju dolazi do taljenja rubova koje zavarujemo. Kod lemljenja zone taljenja se sastoji samo od dodatnog materijala.

Kasnije dolazi do kristalizacije - skrućavanja kupke i taj dio spoja nazivamo zona taljenja. Daljim hlađenjem u zoni taljenja, ovisno o vrsti metala, može doći do strukturnih promjena, izlučivanja različitih faza i pojave grešaka (pore, pukotine). Konačni kemijski sastav i kristalna struktura zone taljenja moraju se naći u određenim granicama kao npr. kod čeličnog lijeva, da bismo postigli određena mehanička, antikorozijska i eventualno neka druga svojstva. Kod zavarivanja pod pritiskom, do spajanja dolazi difuzijom pored koje se može javiti i kristalizacija, ali taljenje u principu nije potrebno. U zoni taljenja kod zavarivanja u više prolaza, pojavit će se pojedine zone utjecaja topline oko svakog prolaza.