Adrianskoga mora sirena

Spjev "Adrianskoga mora sirena" koji je Petar Zrinski objavio 1660. godine

Adrianskoga mora sirena, hrvatski barokni spjev. Jedan je od temeljnih hrvatskih spjevova i važnog nacionalno-identitetskog simbola hrvatske povijesti i kulture.[1]

Hrvatska je inačica mađarskog izvornika, epa Adriai tengernek Syrenaia što ga je na temu turske opsade i zauzeća tvrđave Siget 1566. spjevao Petrov brat Nikola Zrinski, objavivši spjev u Beču 1651. Petrov hrvatski prepjev otisnut u Veneciji 1660. ostao je do 19. stoljeća najljepšom hrvatskom tiskanom knjigom i spomenikom rodu i djelu Zrinskih.[1]

Osobitost Petrova prepjeva bratova djela ogleda se u njegovim nastojanjima da izbjegne doslovno prenošenje značenja predloška (primjerice, tursku pobjedu zbog velikih vojnih gubitaka smatra neuspjehom i početkom konačnoga turskog sloma), te da da svoje filozofske i moralizatorske misli i poglede unosi u stihove »jednako kad je riječ o turskom pijančevanju kao i o ljepoti ljubavi« (J. Bratulić).[1]

Osim Obside Sigecke kao glavnog sadržaja spjeva, Adrijanskoga mora sirena obuhvaća i niz lirskih pjesama ‒ idile, epigrame sigetskim junacima, pjesmu o Kristu i zaključnu pjesmu Ispivanje u kojoj Nikola kao pjesnik izvornika progovara o vlastitu ratničkom habitusu.[1]

Novo kritičko izdanje priredio je 2016. akademik Josip Bratulić koji je stihove Petra Zrinskog popratio komentarima, rječnikom i znanstvenom studijom o autoru i poetičkim aspektima hrvatske Zrinijade, njezinim kulturnopovijesnim implikacijama i njezinom trostoljetnom recepcijom.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 (): Adrijanskoga mora Sirena & Obsida sigecka Matica hrvatska. Pristupljeno 22. siječnja 2020.

  Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.