Akumulacijsko jezero Gazivode
Akumulacijsko jezero Gazivode (alb. Liqeni i Ujëmani, srp. Језеро Газиводе) je umjetno jezero na Kosovu i u Srbiji.[1] Jezero Gazivode ima površinu od 12 km2 od čega 9,2 km2 na sjeveru Kosova i 2.7 km2 na teritoriju Srbije. Jezero je nastalo pregrađivanjem rijeke Ibar na području današnjeg Kosova, a jezero se proteže do u Srbiju, pri čemu čini granicu između Srbije i Kosova u dužini od oko 4 km.
| Gazivode alb. Liqeni i Ujëmani srp. Језеро Газиводе | |
|---|---|
| Jezero • umjetno | |
 Brana i jezero | |
| Položaj | |
| Koordinate | 42°57′42″N 20°34′01″E / 42.9617°N 20.5669°E (WD) |
| Države |  Kosovo |
| Obalni gradovi | Kosovska Mitrovica |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 16,5 km |
| Širina | |
| • Najveća | 1,1 km |
| Dubina | |
| • Najveća | 105 m |
| Površina | 11,9 km2 |
| Nadm. visina | 694 m |
| Rijeke i otoci | |
| Pritoci | Ibar |
| Odlijeva se u | Ibar |
  Gazivode Akumulacijsko jezero Gazivode na zemljovidu Kosova | |
Povijest
urediKao projekt, pregradnja Ibra za stvaranje akumulacije, a time i proizvodnja hidroelektrične energije, postojala je od 1960-ih kako bi se pokrile energetske potrebe stanovništva i gospodarstva Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo koje je u to vrijeme bilo u ekspanziji. Gazivode su nastale između 1973. i 1978. godine. Neki izvori tvrde da je do 1000[2] ili 230 ljudi koji su živjeli na tom području preseljeno.[3] Projekt je izveo Energoprojekt, državno poduzeće Jugoslavije za razvoj hidroenergije. Glavni izvođač radova bila je beogradska tvrtka "Hidrotehnika".[4][5]
Izgradnja Gazivoda koštala je 90 milijuna dolara. Polovicu toga financirao je Fond za razvoj infrastrukture Jugoslavije, fond koji se plaćao porezima u svim saveznim republikama i autonomnim pokrajinama. Ostalih 50% financirano je kreditima Svjetske banke. Raspad Jugoslavije 1990-ih i neovisnost Kosova 2008. rezultirali su sporom između Republike Srbije i Kosova oko vlasništva nad Gazivodama.[6][7] Srbijanski izvori tvrde da je treba priznati kao legalnog vlasnika projekta jer je većina kreditnih obveza prebačena na Srbiju u postjugoslavenskom razdoblju.[8] Kosovski izvori tvrde da je pravna osoba zadužena za kredite Svjetske banke bila Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo, dok Srbija kao pravna osoba nije bila uključena u financiranje projekta. Kosovo dalje tvrdi da su odštete ljudima koji su preseljeni kako u Autonomnoj Pokrajini tako i na Kosovu i Srbiji isplatile isključivo institucije Pokrajine Kosovo.[9]
Branu trenutno kontroliraju Srbi koji žive na sjeveru Kosova, Srbi lojalni Srbiji.[10]
Arheološki nalazi
urediNa području sliva Ibra, rimska nekropola i srednjovjekovni dvor supruge kraljice Jelene Anžujske nalazio se u Brnjaku, kod Zubinog Potoka, gdje je osnovala stručni tečaj za siromašne djevojke koji su mještani nazvali prvom školom za žene na Balkanu. .[11][12] U jezeru su pronađeni nadgrobni spomenici, vjerojatno srednjovjekovni artefakti, srpske pravoslavne crkve i kuće iz 19. stoljeća. Ostaje nejasno jesu li oni povezani s antičkim i srednjovjekovnim razdobljima. Tim ruskih arheologa pokrenuo je projekt mapiranja arheoloških nalaza u jezeru i istraživanja svih mogućih poveznica s antikom.[11][12]
Izvori
uredi- ↑ Gail Warrander; Verena Knaus. 2010. Kosovo. Bradt Travel Guides. str. 279–. ISBN 978-1-84162-331-3
- ↑ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. Istorija jezera Gazivode. www.rts.rs. Pristupljeno 4. travnja 2020.
- ↑ Terminski, Bogumil. 2014. Development-Induced Displacement and Resettlement: Causes, Consequences, and Socio-Legal Context. Columbia University Press. str. 192. ISBN 978-3838267234. Pristupljeno 3. travnja 2020.
- ↑ Gazivode | Srbija - Hidrotehnika - Hidroenergetika a.d. hidroenergetika.co.rs. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2021. Pristupljeno 2. travnja 2020.
- ↑ Energoprojekt. Pristupljeno 3. travnja 2020.
- ↑ Neprihvatljivo je da imovina Srbije pripadne Prištini. Danas. 18. kolovoza 2013. Pristupljeno 29. lipnja 2018.
- ↑ Stojanović, M. 18. ožujka 2017. Seljimi: Nema razgovora sa Beogradom o imovini. Danas. Pristupljeno 29. lipnja 2018.
- ↑ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. Istorija jezera Gazivode. www.rts.rs. Pristupljeno 2. travnja 2020.
- ↑ Ujmani, objekt strategjik: Kur e si u ndërtua?. Veriu. 18. kolovoza 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. travnja 2021. Pristupljeno 3. travnja 2020.
- ↑ Nikola Petrović: Vlada ne pristaje na preduzeće po kosovskim zakonima. Danas. 15. prosinca 2015. Pristupljeno 29. lipnja 2018.
- ↑ a b У дубинама Газивода непроцењива ризница српске културе. Politika Online. Pristupljeno 2. travnja 2020.
- ↑ a b Istoričarka Katarina Mitrović o filmu "Gazivode, putevima Jelene Anžujske". Bašta Balkana Magazin (srpski). 20. rujna 2018. Pristupljeno 3. travnja 2020.