Alexander Braun

Alexander Braun (ime u cijelosti Alexander Carl Heinrich Braun; Regensburg, 10. svibnja 1805. – Berlin, 29. ožujka 1877.), glavni botaničar škole "filozofije prirode", doktrine koja pokušava objasniti prirodne pojave u smislu spekulativne teorije o esencijama i arhetipovima koje su dominirale njemačkom znanošću početkom 19. stoljeća.

Alexander Braun
Alexander Braun
Rođenje	10. svibnja 1805. Regensburg
Smrt	29. ožujka 1877 Berlin
Državljanstvo	Njemačka
Polje	botanika
IPNI kr.	Standardna autorska kratica A.Braun može biti korištena za naznačavanje ove osobe u citiranju botaničkog imena.
Portal o životopisima

Unatoč svom cjeloživotnom pridržavanju vitalističkih načela, Braun je dodao važne kvalifikacije staničnoj teoriji - tj. konceptu stanice kao osnovne jedinice života. Također je mnogo učinio da razjasni spolne cikluse primitivnih biljaka. Surađujući s njemačkim biologom Karlom Schimperom, pokušao je uspostaviti idealizirani model biljke na temelju njihovog opažanja da raspored lišća na stabljici biljke (filotaksija; dio morfologije bilja koji istražuje zakonitosti u rasporedu listova na stabljici biljaka) u mnogim slučajevima opisuje spiralni uzorak prema fiksnim geometrijskim pravilima.

Braun je predavao botaniku i zoologiju na politehničkoj školi u Karlsruheu (1833–46) i bio je profesor botanike na Sveučilištu u Freiburgu, Breisgau (1846–50), prije nego što je preuzeo istu dužnost i služio kao direktor botaničkog vrta na Sveučilištu u Berlinu (1851–77). Velik dio svoje karijere posvetio je proučavanju kriptogama (biljki koje ne nose sjemenke), što ga je dovelo do njegovog teorijskog sustava strukture biljaka izloženog u Betrachtungen über die Erscheinung der Verjüngung in der Natur. . . (1851; “Zapažanja o pojavi pomlađivanja u prirodi...”). Dok se zalagao protiv induktivnog razmišljanja karakterističnog za empirijska istraživanja, njegov je rad poticao sustavno proučavanje morfologije biljaka; njegovo prepoznavanje osnovnog jedinstva organizama u obliku i funkciji definiranjem stanice u smislu citoplazme obavijene fleksibilnom membranom predstavlja možda njegov najvažniji doprinos.