Alistair Overeem

Alistair Cees Overeem (Hounslow, London, Engleska), nizozemski je kickboksač i borac mješovitih borilačkih vještina (engl. Mixed Martial Arts, MMA). Visok je 193 cm i težak 116 kg. Trenutačno se bori u organizaciji Ultimate Fighting Championship. Bivši je prvak DREAM-a, Strikeforce-a i K-1 te tako i jedini borac koji je objedinio titule prvaka MMA i K-1. Do prosinca 2011. Alistair ima 36 pobjeda (15 nokauta, 19 predaja, 2 sudačke odluke), 11 poraza (7 nokauta, 1 predaja, 3 sudačke odluke) i 1 NC (No contest).

Alistair Overeem
Alistair Overeem
Datum rođenja	17. svibnja 1980.
Državljanstvo
Visina	1.93 m
Težina	116 kg
Stil	Kickboxing Tajlandski boks Grapling
Tim	Golden Glory (1999. – 2011.) Xtreme Couture (2011. – 2012.) Blackzilians (2012. – 2014.) Team Jackson-Winkeljohn (2014.-danas)
Trener	Joakim Engberg (glavni) Roberto Flamingo (udarački)
Godine aktivnosti	1999. - danas
Ukupno borbi	55 (MMA)
Pobjeda	40
Poraz	14
Neriješeno	1

Životopis

Alistair Overeem rođen je 17. svibnja 1980. godine u Hounslowu. Otac mu je Jamajkanac, a majka Nizozemka. Kada je imao 6 godina roditelji su mu se rastavili te se potom sa svojom majkom Clair i bratom Valentijnom preselio u Nizozemsku gdje i dan danas živi.

Kao dijete, Alistair je trenirao judo, atletiku i košarku. Kada je navršio 15 godina brat ga je odveo u borilački klub Chris Dolman's da ga poduči samoobrani. U početku je nevoljko pohađao treninge, ali nakon par odrađenih treninga s Basom Ruttenom i Joopom Kasteelom svidjelo mu se, te je s užitkom nastavio trenirati.

Karijera u mješovitim borilačkim vještinama

U devetnaestoj godini, (24. listopada 1999.) Alistair je odradio svoju prvu MMA borbu na priredbi It's Showtime u kojoj je giljotinom porazio Ricarda Fyeeta. To je ujedno bila i prva priredba organizacije It's Showtime.

Početak karijere u mješovitim borilačkim vještinama

Nakon što je ostvario solidan rezultat u manje poznatim organizacijama poput RINGS-a, Overeem je debitirao u Pride Fighting Championshipsu (20. srpnja 2002.) porazivši Yusukea Imamuru tehničkim nokautom u 45. sekundi.

Pride FC

Nakon debija u Pride FC-u, Alistair je ostvario još dvije pobjede prije natjecanja na 2003 Pride Middleweight Grand Prix turniru na manifestaciji Pride Total Elimination 2003 da bi u četvrtfinalnoj borbi izgubio od tada UFC-ovog borca Chucka Liddella. Par mjeseci poslije, pobijedio je Tomoshika Hashimota na manifestaciji Inoki Bom-Ba-Ye 2003. 31. listopada 2004. tehničkim nokautom porazio je Hiromitsua Kaneharu u drugoj rundi na priredbi Pride 28: High Octane, a u sljedećem nastupu na priredbi Pride 29: Fists of Fire protiv Brazilian Top Team borca, brata legendarnog Minotaura, Antônia Rogéria Nogueire borbu je izgubio jednoglasnom sudačkom odlukom.

2005. Alistair se kvalificirao na Pride Middle Weight Grand Prix turnir priredbe Pride Total Elimination 2005 gdje je u prvom krugu turnira prisilom na predaju porazio bivšeg UFC prvaka Vitora Belforta. U četvrtfinalima turnira na priredbi Pride Critical Countdown 2005, također giljotinom u prvoj rundi, svladao je slavnog ukrajinskog borca Igora Vovčančyna. U polufinalima, na manifestaciji Pride Final Conflict 2005 porazio ga je Mauricio Rua tehničkim nokautom u prvoj rundi.

U veljači 2006. svladao je Russian Top Team favorita Sergeja Haritonova na priredbi Pride 31: Ubreakable brutalnim tehničkim nokautom koljenima pri čemu je dotični završio sa slomivenom rukom i ozljedom ramena i tom se pobjedom plasirao na Pride 2006 Open Weight Grand Prix turnir na priredbi Pride Total Elimination Absolute gdje je prvi put prisiljen na predaju, od strane brazilskog jiu-jitsu majstora Fabricia Werduma.

Strikeforce

Nakon poraza otputovao je u San Jose, Kalifornija na revanš protiv Vitora Belforta, sada o organizaciji Strikeforce, na priredbu pod nazivom Strikeforce: Revenge. U glavnoj borbi večeri ponovo je svladao Belforta, no ovaj put jednoglasnom sudačkom odlukom.

Povratak u Pride

Mjesec dana poslije, Overeem se vratio u Pride da bi osvetio poraz od Antônia Rogéria Nogueire. Iako je u borbu ušao s ozljeđenim vratom, kontrolirao ju je prvu i pola druge runde da bi na kraju primio udarac koji ga je disbalansirao nakon čega je opet poražen, ovaj put tehničkim nokautom. Iz Alistairovog kornera bacili su ručnik u ring brinući se da bi mogao pretrpjeti još teže ozljede.

Na priredbi Pride Final Conflict Absolute gubi od Ricarda Arone. Primio je udarac u nogu koji mu je ozlijedio živac, radi čega je izgubio ravnotežu i pao na pod. Arona je navalio udarcima, a Alistair nije bio u mogućnosti da se kvalitetno obrani te je tapkao da izbjegne veću ozljedu.

Na uzvratnoj borbi protiv Mauricia Rue na priredbi Pride 33 doživio je još jedan nokaut, ali se vratio pobjedama prisilivši Michaela Knaapa na predaju svojom čuvenom giljotinom u prvoj rundi na priredbi K-1 Grand Prix in Amsterdam (iako je K-1 organizacija kickboksing borbi, ova borba je bila po pravilima MMA).

17. rujna 2007. Alistair kraju se ponovo sučelio sa Sergeiem Kharitonovim na priredbi Hero's 10: Middleweight Tournament Final. Iako je pokazao odličnu borbu na nogama i jako dobre pokrete, na je poražen nokautom.

Povratak u Strikeforce/Dream/Dynamite

16. studenog 2007. ponovno se vraća u Strikeforce, ovaj put po privremeni naslov prvaka. Isti je osvojio porazivši tadašnjeg prvaka teške kategorije Paula Buentella tehničkim nokautom.

15. lipnja 2008. debitira u DREAM-u, na priredbi DREAM.4 Middle Weight Grandprix 2008 2nd Round protiv gorostasnog Tae-Hyun Leeja porazivši ga nokautom u 36. sekundi prve runde. 21. srpnja iste godine, dakle mjesec dana kasnije prisilom na predaju porazio je bivšeg K-1 prvaka Marka Hunta na priredbi DREAM.5 Light Weight Grandprix 2008 Final Round.

Sljedeća borba je bila protiv Mirka Filipovića na manifestaciji Dream 6: Middle Weight Grandprix 2008 Final Round. Nakon dominacije više od polovice prve runde u kojoj je Filipovića više puta rušio u parter i zadao mu mnogo udaraca iz gornje pozicije pri čemu mu je slomio arkadu borba je zaustavljena i poništena zbog ilegalnih udaraca koljenom u genitalije.

U jednom intervjuu 2008. Alistair je izjavio da bi se želio okušati u UFC-u. Želja mu je bila osvetiti poraz od Chucka Liddella iz 2003. u Prideu i popraviti rezultat borbe s Cro Copom u DREAM-u. Nešto kasnije, početkom 2009. viđen je u društvu predsjednika UFC-a Dane Whitea na priredbi UFC 93, što je impliciralo na to da je spreman za novi ugovor, u najjačoj svjetskoj organizaciji.

Alistair je trebao braniti titulu Strikeforcea po prvi puta protiv Brett Rogersa 6. lipnja 2009. na priredbi Strikeforce: Lawler vs. Shields, no borba je otkazana zbog teške povrede ruke koju je, sudeći prema izjavama Golden Glory menadžera Bas Boona, Overeem zaradio sudjelujući s bratom u tučnjavi u noćnom klubu pri čemu je pet redara zatražilo liječničku pomoć, a Alistair zamalo ostao bez ruke radi infekcije koju je zaradio porezavši se tokom tučnjave.

Zatim je, iz istog razloga, otkazana i obrana titule protiv Fabricia Werduma koja je bila zakazana 15. kolovoza 2009. na priredbi Strikeforce: Carano vs. Cyborg.

Sljedeće dvije borbe Alistair je odradio rutinski, obje prisilom na predaju, pod krovom matične organizacije / kluba Golden Glory. U prvoj je kimurom svladao popularnog MMA borca i kickboksača Garyja Goodridgea na priredbi Ultimate Glory 10: The Battle of Arnhem, dok je u drugoj pobijedio Tonyja Sylvestera, jednim od svojih najjačih oružja, giljotinom, kojom je samo 8 dana kasnije, svladao i engleskog teškaša Jamesa Thompsona u samom početku borbe na priredbi Dream 12.

Overeem je izjavio da želi borbu protiv Badr Harija, MMA pravilima.

Na staru godinu 2009., na popularnoj priredbi Dynamite!! 2009 Alistair je trebao ukrstiti rukavice s Andreiem Arlovskim, bivšim prvakom UFC-a, no umjeto njega sučelio se s Kazuyukijem Fujitom na istom eventu pri čemu ga je brutalno nokautirao koljenom što je rezultiralo kratkotrajnom komom japanskog borca.

Zatim je, 15. svibnja 2010. prvi put branio naslov prvaka u Strikeforce-u, protiv Bretta Rogersa na priredbi Strikeforce: Heavy Artillery. Pobijedio je tehničkim nokautom u prvoj rundi i po drugi puta javno izjavio da se želi boriti protiv Fedora Emelianenka, najpopularnijeg i neporaženog ruskog MMA borca tvrdeći da Fedorov menadžment više ne može ignorirati njegovu prisutnost. Većinu sljedećih treninga Alistair je odradio u novootvorenom Golden Glory kampu u Pattayi na Tajlandu gdje se fokusirao na unaprijeđenje tehnika u tajlandskom boksu.

Na priredbi Dynamite!! 2010, na staru godinu 2010. nokautirao je bivšeg UFC borca Todd Duffeeja u 19. sekundi borbe osvojivši privremeni DREAM-ov pojas.

Strikeforce Heavyweight Grand Prix

U početku 2011. Alistair je uvršten u turnir osmorice pod nazivom Strikeforce Heavyweight GP. S druge strane stajali su Fabricio Werdum, Sergei Kharitonov, Brett Rogers, Josh Barnett, Andrei Arlovski, Antonio Silva i Fedor Emelianenko.

18. lipnja 2011. u četvrtfinalnima turnira, na priredbi Strikeforce: Dallas nizozemac je uspješno revanširao poraz od Fabricija Werduma, porazivši ga jednoglasnom sudačkom odlukom.

Isključivanje iz Strikeforce/GP

17. srpnja 2011. potvrđeno je da je Alistair izbačen iz Strikeforceovog teškaškog turnira. Zaključio je da je polufinalna borba u kojoj je trebao nastupiti protiv Antonia Silve zakazana prerano i da mu je potrebno više vremena da sanira ozljede koje je vukao od borbe s Werdumom i da se odmori. Zamijenio ga je Daniel Cormier, nadolazeća i neporažena zvijezda slobodne borbe. Potom, 29. srpnja, službeno je potvrđeno da je da je Nizozemac isključen iz Strikeforcea (turnira i organizacije). Naknadno je otkriveno da razlog Overeemovog isključivanja iz organizacije nije bio njegovo odbijanje nastupa na turniru zbog preranog datuma za koji je borba bila zakazana, već politika Golden Glory menadžmenta koji je zahtijevao od Zuffe / UFC-a da isplata ne ide direktno borcu, već preko njih.

Iz istog razloga iz organizacije su isključeni i drugi borci Golden Glorya koji su imali ugovor sa Zuffom, uključujući Marolees Coenen (prvakinju u bantam kategoriji Strikeforcea), norveškog UFC-ovog teškaša Jona Olava Einema i Alistairovog brata Valentijna Overeema. Čelnik Golden Gloryja Bas Boon izjavio je da je promijenio sistem uplaćivanja te da Alistair može potpisati ekskluzivni ugovor s UFC-om ako su uvjeti za to ispunjeni. Nakon toga izgledalo je da su Golden Glory i Zuffa ponovno u pregovorima i svi su se nadali ugovoru. Dana White je potvrdio da su u pregovorima. Rekao je da je Golden Glory promijenio način poslovanja te su stoga pristali na pregovore.

Ultimate Fighting Championship

Nakon mnogo spekulacija vezanih uz doping kontrolu, 31. prosinca 2011. Alistair je ipak debitirao u UFC-u na priredbi UFC 141 porazivši bivšeg prvaka teške kategorije Brocka Lesnara tehničkim nokautom u polovici prve runde. Ova borba je ujedno i značila kraj Lesnarove karijere u UFC-u. Sljedeći nastup Alistair će imati protiv trenutnog prvaka Juniora dos Santosa 26. svibnja na priredbi UFC 146.

Kickboxing karijera

Prvu profesionalnu borbu po K-1 pravilima Alistair je odradio 15. studenog 1997. Sljedeća borba bila je protiv Paula Hordijka 14. ožujka 1999 i Alistair je pobijedio sudačkom odlukom. Potom je prešao u K-1 i odradio samo dvije borbe u 6 godina, protiv Errola Parrisa (4.2.1999.) i Glaubea Feitose i obje izgubio, prvu tehničkim, a drugu nokautom. Sljedeće četiri godine borio se isključivo u MMA te je u kickboxing ring stupio tek 20. svibnja 2007. protiv njemačkog borca Jürgena Dolcha i slavio tehničkim nokautom.

31. prosinca 2008. porazio je jednog od najboljih K-1 boraca, Marokanca Badr Harija nokautom u prvoj rundi. Nakon toga, sučelio se s Remyjem Bonjaskim, tadašnjim prvakom K-1 organizacije. Prve dvije runde krenuo je izrazito agresivno i prilično je namučio Bonjaskog da bi u trećoj bio srušen desnim krošeom. Nakon sučevog odbrojavanja borba se nastavila, no u konačnici je Bonjasky pobijedio jednoglasnom sudačkom odlukom 30-28.

26. rujna 2009., na priredbi K-1 World Grand Prix 2009 Final 16, dobio je glas fanova za nastup na Grand Prixu nakon impresivnog nastupa protiv Bonjaskog i pobjede nad Badr Harijem, te je još jednom šokirao javnost, ovaj put pobjedom nad trostrukim K-1 prvakom Peter Aertsom jednoglasnom sudačkom odlukom. Zatim je, u četvrtfinalima, brutalnim udarcem koljenom nokautoro Kyokushin karataša Ewertona Teixeiru da bi u polufinalnima bio poražen tehničkim nokautom od Badr Harija.

Sljedeće godine, na priredbi K-1 World Grand Prix 2010 in Yokohama nokautirao je, opet brutalnim udarcem koljenom, Dževada Puturka, najboljeg kickboksača iz susjedne nam Bosne i Hercegovine te je nakon toga, 2. listopada 2010. tehničkim nokautom u prvoj rundi svladao Bena Edwardsa u osmini finala WGP-a na priredbi K-1 World Grand Prix 2010 Final 16.

11. prosinca 2010. nastupio je na K-1 World Grand Prix 2010 Final turniru. U četvrtfinalnoj borbi pobijedio je Tyronea Sponga jednoglačnom sudačkom odlukom. U polufinalima ga je, nakon teške borbe s Danielom Ghiţom dočekao polomljeni Gökhan Saki koji u borbi nije koristio desnu ruku štiteći njome rebra koja su bila ozlijeđena za vrijeme borbe s Ghiţom. Alistair ga je porazio tehničkim nokautom u prvoj rundi, slomivši mu pri tom desnu ruku u području lakta. U finalnoj borbi, ponovno je porazio Petera Aertsa, ovaj put nokautom i to u prvoj rundi i tako postao K-1 WGP 2010 prvakom.

Zanimljivosti

Alistair ima kćer koja se zove Storm. U jednoj japanskoj emisiji, za vrijeme K-1 WGP turnira u 2010., Alistair je izjavio da je nizozemski kralj William III bio njegov šukundjed [1]. U rujnu 2011. pojavio se u spotu grupe LMFAO, Sexy and I Know It. Istog mjeseca osvojio je sumo-turnir slavnih u Japanu. Kasnje se opet pojavio u spotu grupe LMFAO nove pjesme "Sorry For Party Rocking".

Prvenstva i postignuća

Kickboxing

• K-1
  • K-1 World Grand Prix 2010 Final - prvak
  • K-1 World Grand Prix 2009 Final - 3. mjesto

Submission grappling

• Abu Dhabi Combat Club
  • 2005 ADCC - europski prvak

Mješovite borilačke vještine

• Strikeforce
  • Strikeforce Heavyweight Champion (jednom; prvi)
  • Jednom branio titulu
• Dream
  • Dream Heavyweight Championship (prvi)
• 2 Hot 2 Handle
  • 2H2H Light Heavyweight - prvak
  • 2H2H Light Heavyweight Tournament - prvak
• Svjetska MMA priznanja
  • Međunarodni borac godine 2010.
  • Međunarodni borac godine 2011.

MMA borbe

Rezultat	Omjer	Protivnik	Način	Turnir	Datum	Runda	Vrijeme	Mjesto održavanja
pobjeda	40-14-1	Junior dos Santos	tehnički nokaut (udarci)	UFC on Fox: dos Anjos vs. Cerrone 2	19. prosinca 2015.	2	4:43	Orlando, Florida, Sjedinjene Američke Države
pobjeda	39-14-1	Roy Nelson	odluka (jednoglasna)	UFC 185	14. ožujka 2015.	3	5:00	Dallas, Texas, Sjedinjene Američke Države
pobjeda	38-14-1	Stefan Struve	nokaut (udarci)	UFC on Fox: dos Santos vs. Miocic	13. prosinca 2014.	1	4:13	Phoenix, Arizona, Sjedinjene Američke Države
poraz	37-14-1	Ben Rothwell	tehnički nokaut (udarci)	UFC Fight Night: Jacaré vs. Mousasi	5. rujna 2014.	1	2:19	Mashantucket, Connecticut, Sjedinjene Američke Države
pobjeda	37-13-1	Frank Mir	odluka (jednoglasna)	UFC 169	1. veljače 2014.	3	5:00	Newark, New Jersey, Sjedinjene Američke Države
poraz	36-13-1	Travis Browne	nokaut (prednji nožni i udarci)	UFC Fight Night: Shogun vs. Sonnen	17. kolovoza 2013.	1	4:08	Boston, Massachusetts, Sjedinjene Američke Države
poraz	36-12-1	Antonio Silva	tehnički nokaut (udarci)	UFC 156	2. veljače 2013.	3	0:25	Las Vegas, Nevada, Sjedinjene Američke Države
pobjeda	36-11-1	Brock Lesnar	tehnički nokaut (udarci)	UFC 141	30. prosinca 2011.	1	2:26	Las Vegas, Nevada, Sjedinjene Američke Države
pobjeda	35-11-1	Fabricio Werdum	odluka (jednoglasna)	Strikeforce: Overeem vs. Werdum	18. lipnja 2011.	3	5:00	Dallas, Texas, Sjedinjene Američke Države
pobjeda	34-11-1	Todd Duffee	nokaut (koljeno i udarci)	Dynamite!! 2010	31. prosinca 2010.	1	0:19	Saitama, Japan
pobjeda	33-11-1	Brett Rogers	tehnički nokaut (udarci)	Strikeforce: Heavy Artillery	15. svibnja 2010.	1	3:40	St. Louis, Missouri, Sjedinjene Američke Države
pobjeda	32-11-1	Kazuyuki Fujita	nokaut (koljeno)	Dynamite!! 2009	31. prosinca 2009.	1	1:15	Saitama, Japan
pobjeda	31-11-1	James Thompson	predaja (giljotina)	Dream 12	25. listopada 2009.	1	0:33	Osaka, Japan
pobjeda	30-11-1	Tony Sylvester	predaja (giljotina)	Ultimate Glory 11: A Decade of Fights	17. listopada 2009.	1	1:23	Amsterdam, Nizozemska
pobjeda	29-11-1	Gary Goodridge	predaja (poluga na ruci)	Ultimate Glory 10: The Battle of Arnhem	9. studenog 2008.	1	1:42	Arnhem, Nizozemska
nema borbe	28-11-1	Mirko Filipović	nema borbe (koljeno u genitalije)	Dream 6	23. rujna 2008.	1	6:09	Saitama, Japan
pobjeda	28-11	Mark Hunt	predaja (ključ)	Dream 5	21. srpnja 2008.	1	1:11	Osaka, Japan
pobjeda	27-11	Lee Tae-Hyun	nokaut (udarci i koljeno)	Dream 4	15. lipnja 2008.	1	0:36	Yokohama, Kanagawa, Japan
pobjeda	26-11	Paul Buentello	predaja (koljeno u tijelo)	Strikeforce: Four Men Enter, One Man Survives	16. studenog 2007.	2	3:42	San Jose,Kalifornija, Sjedinjene Američke Države
poraz	25-11	Sergej Haritonov	nokaut (udarac)	Hero's 10	16. rujna 2007.	1	4:21	Yokohama, Kanagawa, Japan
pobjeda	25-10	Michael Knaap	Predaja(giljotina)	K-1 World Grand Prix 2007 in Amsterdam	23. lipnja 2007.	1	4:51	Amsterdam, Nizozemska
poraz	24-10	Mauricio Rua	nokaut (udarci)	Pride 33	24. veljače 2007.	1	3:37	Las Vegas, Nevada, Sjedinjene Američke Države
poraz	24-9	Ricardo Arona	predaja (udarci)	Pride Final Conflict Absolute	10. rujna 2006.	1	4:28	Saitama, Japan
poraz	24-8	Antônio Rogério Nogueira	tehnički nokaut (udarci)	Pride Critical Countdown Absolute	1. srpnja 2006.	2	2:13	Saitama, Japan
pobjeda	24-7	Vitor Belfort	odluka (jednoglasna)	Strikeforce: Revenge	9. lipnja 2006.	3	5:00	San Jose, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države
poraz	23-7	Fabricio Werdum	predaja (poluga na ruci)	Pride Total Elimination Absolute	5. svibnja 2006.	2	3:43	Osaka, Japan
pobjeda	23-6	Nikolajus Cilkinas	predaja (poluga na ruci)	WCFC: No Guts, No Glory	18. ožujka 2006.	1	1:42	Manchester, Engleska
pobjeda	22-6	Sergej Haritonov	tehnički nokaut (koljena)	Pride 31	26. veljače 2006.	1	5:13	Saitama, Japan
poraz	21-6	Mauricio Rua	tehnički nokaut (udarci)	Pride Final Conflict 2005	28. kolovoza 2005.	1	6:42	Saitama, Japan
pobjeda	21-5	Igor Vovčančyn	predaja (giljotina)	Pride Critical Countdown 2005	26. lipnja 2005.	1	1:20	Saitama, Japan
pobjeda	20-5	Vitor Belfort	predaja (giljotina)	Pride Total Elimination 2005	23. travnja 2005.	1	9:36	Osaka, Japan
poraz	19-5	Antônio Rogério Nogueira	odluka (jednoglasna)	Pride 29	20. veljače 2005.	3	5:00	Saitama, Japan
pobjeda	19-4	Hiromitsu Kanehara	tehnički nokaut (zaustavio liječnik)	Pride 28	31. listopada 2004.	2	3:52	Saitama, Japan
pobjeda	18-4	Rodney Faverus	predaja (giljotina)	2 Hot 2 Handle	10. listopada 2004.	1	1:32	Rotterdam, Nizozemska
pobjeda	17-4	Tomohiko Hashimoto	tehnički nokaut (koljena i udarci)	Inoki Bom-Ba-Ye 2003	31. prosinca 2003.	1	0:36	Kobe, Hyogo, Japan
poraz	16-4	Chuck Liddell	nokaut (udarci)	Pride Total Elimination 2003	10. kolovoza 2003.	1	3:09	Osaka, Japan
pobjeda	16-3	Mike Benčić	predaja (koljeno u tijelo i udarci)	Inoki Bom-Ba-Ye 2003	31. prosinca 2003.	1	3:44	Yokohama, Kanagawa, Japan
pobjeda	15-3	Aaron Brink	predaja (giljotina)	2H2H 6: Simply the Best 6	16. ožujka 2003.	1	0:53	Rotterdam, Nizozemska
pobjeda	14-3	Bazigit Atajev	tehnički nokaut (koljeno u tijelo)	Pride 24	23. prosinca 2002.	2	4:59	Fukuoka, Japan
pobjeda	13-3	Dave Vader	tehnički nokaut (zaustavio doktor)	2H2H 5: Simply the Best 5	13. listopada 2002.	1	3:17	Rotterdam, Nizozemska
pobjeda	12-3	Moise Rimbon	predaja (gušenje)	2H2H 5: Simply the Best 5	13. listopada 2002.	1	1:03	Rotterdam, Nizozemska
pobjeda	11-3	Yusuke Imamura	tehnički nokaut (koljeno i udarci)	Pride The Best Vol.2	20. srpnja 2002.	1	0:44	Tokyo, Japan
pobjeda	10-3	Vesa Vuori	tehnički nokaut (udarci)	2 Hot 2 Handle: Germany	26. svibnja 2002.	1	2:15	Krefeld, Njemačka
pobjeda	9-3	Sergey Kaznovsky	predaja (poluga na ruci)	M-1 Mix-Fight Championship: Russia vs. The World 3	26. travnja 2002.	1	3:37	Sankt Peterburg, Rusija
pobjeda	8-3	Roman Zentsov	predaja (ključ)	2H2H 4: Simply the Best 4	17. ožujka 2002.	1	1:26	Rotterdam, Nizozemska
pobjeda	7-3	Stanislav Nuschik	tehnički nokaut (koljena)	2H2H 2: Simply The Best	18. ožujka 2001.	1	0:53	Rotterdam, Nizozemska
pobjeda	6-3	Vladimer Tchanturia	predaja (gušenje)	Rings: King of Kings 2000 Final	24. veljače 2001.	1	1:06	Tokyo, Japan
pobjeda	5-3	Peter Verschuren	predaja (ključ)	It's Showtime: Christmas Edition	12. prosinca 2000.	1	1:06	Haarlem, Nizozemska
poraz	4-3	Bobby Hoffman	nokaut (udarac)	Rings: Millennium Combine 2	15. lipnja 2000.	1	9:39	Tokyo, Japan
poraz	4-2	Jurij Kočkin	odluka (podijeljena)	Rings Russia: Russia vs. The World	20. svibnja 2000.	2	5:00	Ekaterinburg, Rusija
pobjeda	4-1	Yasuhito Namekawa	predaja (poluga na ruci)	Rings: Millennium Combine 1	20. travnja 2000.	1	0:45	Tokyo, Japan
pobjeda	3-1	Can Sahinbas	nokaut (koljeno)	2 Hot 2 Handle 1	5. ožujka 2000.	1	2:21	Rotterdam, Nizozemska
pobjeda	2-1	Chris Watts	nokaut (koljeno)	Rings Holland: There Can Only Be One Champion	6. veljače 2000.	1	3:58	Utrecht, Nizozemska
poraz	1-1	Jurij Kočkin	odluka (većinska)	Rings: King of Kings 1999 Block A	28. listopada 1999.	2	5:00	Tokyo, Japan
pobjeda	1-0	Ricardo Fyeet	predaja (giljotina)	It's Showtime - It's Showtime	24. listopada 1999.	1	1:39	Haarlem, Nizozemska

K-1/Kickboxing borbe

Rezultat	Omjer	Protivnik	Način	Turnir	Datum	Runda	Vrijeme	Mjesto održavanja
Pobjeda	10-4	Peter Aerts	nokaut (udarci)	K-1 World Grand Prix 2010 Final	11. prosinca 2010.	1	1:07	Tokyo, Japan
pobjeda	9-4	Gökhan Saki	tehnički nokaut (ozljeda ruke)	K-1 World Grand Prix 2010 Semi-Final	11. prosinca 2010.	1	2:20	Tokyo, Japan
pobjeda	8-4	Tyrone Spong	odluka (jednoglasna)	K-1 World Grand Prix 2010 Quarter-Final	11. prosinca 2010.	3	3:00	Tokyo, Japan
pobjeda	7-4	Ben Edwards	tehnički nokaut (3 odbrojavanja)	K-1 World Grand Prix 2010 Qualification	2. listopada 2010.	1	2:08	Seul, Južna Koreja
pobjeda	6-4	Dževad Poturak	nokaut (koljeno)	K-1 World Grand Prix 2010 in Yokohama	3. travnja 2010.	1	2:40	Yokohama, Japan
poraz	5-4	Badr Hari	tehnički nokaut (2 odbrojavanja)	K-1 World Grand Prix 2009 Semi-Final	5. prosinca 2009.	1	2:14	Yokohama, Japan
pobjeda	5-3	Ewerton Teixeira	nokaut (koljeno)	K-1 World Grand Prix 2009 Quarter-Final	5. prosinca 2009.	1	1:06	Yokohama, Japan
pobjeda	4-3	Peter Aerts	odluka (jednoglasna)	K-1 World Grand Prix 2009 Final Qualification	26. rujna 2009.	3	3:00	Seul, Južna Koreja
poraz	3-3	Remy Bonjasky	odluka (jednoglasna)	K-1 World GP 2009 in Yokohama	28. ožujka 2009.	3	3:00	Yokohama, Japan
pobjeda	3-2	Badr Hari	nokaut (lijevi kroše)	Dynamite!! 2008	31. prosinca 2008.	1	2:07	Saitama, Japan
pobjeda	2-2	Jürgen Dolch	tehnički nokaut (zaustavio sudac)	Ultimate Glory 3: Upside Down	20. svibnja 2007.	1	2:02	Amersfoort, Nizozemska
poraz	1-2	Glaube Feitosa	nokaut (udarac)	Kyokushin vs K-1 2004 All Out Battle	30. svibnja 2004.	1	2:13	Tokyo, Japan
poraz	1-1	Errol Parris	tehnički nokaut (zaustavio trener)	K-1 Holland GP 2001 in Arnhem	4. veljače 2001.	3	1:22	Arnhem, Nizozemska
pobjeda	1-0	Paul Hordijk	odluka (jednoglasna)	Thaiboxing Event in Veenendaal	14. ožujka 1999.	6	2:00	Veenendaal, Nizozemska

Grapling borbe

Rezultat	Omjer	Protivnik	Način	Turnir	Kategorija	Datum
pobjeda	3-0	Mikael Grothe	giljotina	ADCC European Trials - Final	-98.9 kg	25. siječnja 2005.
pobjeda	2-0	Andreas Olsen	giljotina	ADCC European Trials - Final	-98.9 kg	25. siječnja 2005.
pobjeda	1-0	Arben Latifi	giljotina	ADCC European Trials - Final	-98.9 kg	25. siječnja 2005.