Otvori glavni izbornik

Ambrozije Šarčević (u mađ. izvorima Sárcsevics Ambrus), zvani i Boza (Subotica, 30. ožujka 1820. - 29. studenog 1899.) je bio bački hrvatski javni djelatnik, književnik, publicist, prevoditelj, leksikograf i hrvatski preporoditelj. Poznavao je pored materinjeg hrvatskog jezika, i mađarski, zatim latinski, njemački i francuski.

O ŠarčevićuUredi

Gimnaziju je pohađao u Subotici.

Studirao je filozofiju i pravo u Budimpešti, Velikom Varadinu (Nagyvárad) i Pečuhu. Po završetku studija, radio je kao sudac, profesor, saborski stenograf, županijski odvjetnik i gradski arhivar.

Službovao je u Koložvaru, Požunu, a u Aljmašu u Bačkoj od 1848.-1860., kao kotarski predstojnik i potom kao kotarski sudac. Poslije odlazi u Suboticu, u kojoj ostaje do smrti, a iz tog razdoblja je njegova prevoditeljska i publicistička djelatnost.
Bio je suradnikom biskupa Ivana Antunovića i njegovim doživotnim ideološkim sljedbenikom i najbližim suradnikom, s kojim se povezao za službovanja u Aljmašu. Nakon Antunovićeve smrti, Šarčević je preuzeo ulogu intelektualnog vođe bunjevačkih Hrvata.

Bio je protivnikom mađarske revolucije, kao i još neki uglednici tamošnjih Hrvata, biskup Ivan Antunović, Vinko Somborčević, barun Josip Rudić Aljmaški i još neki.

Ipak, zdravlje ga nije poslužilo: sluh je vremenom sve više gubio, što je za posljedicu imalo da je morao prihvatiti poslove koje su mu ponudili, a bili su ispod njegove razine školovanosti i intelekta, pa je bio na radnom mjestu arhivara i zemljišnim knjigama sve do mirovine.

Surađivao je sa Bunjevačkim i šokačkim novinama, a pisao je o temema jezične ravnopravnosti, vanjske politike, polemike i međunacionalnim odnosima u Ugarskoj.

Svoja djela je usmjerio na uzdizanje razvijenosti i informiranost Bunjevaca. Nije bio školovanim jezikoslovcem, ali se prihvatio takvog posla, jer je uviđao potrebu za takvim djelima kod svojih sunarodnjaka. Stoga se, s te strane, javlja ograničenje kvalitete njegovih djela, kojima je ipak, s druge strane, kvalitetu i podlogu dala njegova školovanost i intelektualnost.

Ideološki, prihvatio je zamisli Vuka Karadžića "koji je govorio o 'Srbima triju zakona' te je Srbima smatrao sve štokavce, bez obzira na to jesu li pravoslavni, katolici ili muslimani" [1].

PriznanjaUredi

1971. mu je u Subotici otkriven spomenik, djelo Ivana Meštrovića.

DjelaUredi

  • Zbirka mudrih i poučnih izrekah, 1869. (zajedno sa Albom Kuntićem u Počeci borbe za preporod bačkih Bunjevaca : jedan uspeh akcije kneza Mihaila i Ilije Garašanina za nacionalno oslobođenje i ujedinjenje )
  • Magyar-Délszláv Közigazgatási és Törvenykezési M szótár. Magyar-Délszláv resz. Magjarsko-Jugoslavenski politični i pravosudni Riečnik. Magjarsko-Jugoslavenski dio., 1870.
  • Tolmač izvornih, književnih i zemljopisnih jugoslavenskih riči, 1870.
  • Politični i pravosudni riečnik
  • Elemi népiskolai Magyar-Bunyevácz-Sokácz Szótár. A bunyevácz-sokácz ajkuak népiskoláiban, a tanítóknak magyar nyelven vezetett tanitása és a növendékek alapos tanulása és okulása megkönnyitésére irta és kiadta, 1893.
  • Magyar-Szerb-Horvát-Sokácz Könyvészeti Szótár, 1894.
  • prijevod na mađarski knjige Miloša Popovića Nacionalno pitanje u Mađarskoj sa srpskog stanovištva, 1865.

Radovi o Ambroziju ŠarčevićuUredi

  • Ante Sekulić: Ambrozije Šarčević i njegova dva rječnika, Filologija. Knj. 10 (1980.-1981.)
  • Ante Sekulić u Ambrozije Šarčević (1820-1899) , 1993.
  • Josip Buljovčić: Leksikografski rad Ambrozija Šarčevića, Klasje naših ravni, 1-2/2002.

Osim Ante Sekulića, Šarčevićem se dosta bavio i István Nyomárkay.

IzvoriUredi

  • Josip Buljovčić: Leksikografski rad Ambrozija Šarčevića, Klasje naših ravni, 1-2/2002.
  1. Zvonik br. 137 Kojim Bunjevcima je stalo da budu Hrvati, a kojima nije?, ožujak 2006.