Anatolij Karpov

Anatolij Jevgenjevič Karpov (rus. Анато́лий Евге́ньевич Ка́рпов) (Zlatoust, SSSR 23. svibnja 1951.), sovjetski/ruski velemajstor i svjetski šahovski prvak.

Životopis uredi

Rođen je u Zlatoustu, bivšem SSSR-u. Studirao je na Lenjingradskom državnom Univerzitetu. Živi u Moskvi. Jedan od najvećih igrača u šahovskoj povijesti, naročito u turnirskim partijama: najuspješniji je turnirski igrač u povijesti s preko 140 osvojenih prvih mjesta na turnirima igranim diljem svijeta. Njegov krajnji skor je 1.118 pobjeda, 287 poraza, 1.480 remija u 3.163 partije. Prvi svjetski šahovski prvak koji je bio čistog ruskog podrijetla.

Najmlađi velemajstor uredi

Učio je igrati šah od svoje četvrte godine. U 12-oj godini primljen je u prestižnu šahovsku školu Mihaila Botvinika. Postaje najmlađi sovjetski nacionalni majstor s 15 godina i pobjeđuje na svom prvom međunarodnom turniru nekoliko mjeseci kasnije. Među juniorima SSSR-a 1967. godine bio je peti. Nekoliko mjeseci kasnije postaje svjetski juniorski prvak. Njegova karijera ide uzlaznom putanjom i 1969. postaje prvi sovjetski igrač koji postaje svjetski juniorski prvak poslije Borisa Spaskog - koji je tu titulu osvojio još 1955.) - skorom: 10 poena od 11 mogućih. Uskoro potom, Karpov osvaja 4. mjesto na međunarodnom turrniru u Caracasu i postaje najmlađi svjetski velemajstor.

Prvak svijeta uredi

1970. Karpov pokazuje značajna poboljšanja u svojoj igri. Njegov rejting je skočio s 2540 u 1971. na 2660 u 1973. godini, kad je bio drugi na prvenstvu SSSR-a i prvi na Lenjingradskom međunarodnom turniru. 1974. kvalificirao se u ciklus kandidata koji će izazvati vladajućeg svjetskog prvaka, Bobbyja Fischera. Karpov je pobijedio Lava Polugajevskog u prvom meču kandidata i u sljedećoj rundi dobio je bivšeg svjetskog prvaka Spaskog. Meč Spaski-Karpov bio je spektakularan. Jaka i agresivna igra Karpova osigurala mu je nezaboravnu pobjedu. Finalni meč bio je protiv sljedećeg Rusa, Viktora Korčnoja, poznatog "fajtera". Partije su bile izuzetno borbene i Karpov pobjeđuje i postaje izazivač Fischeru za titulu prvaka svijeta.

Uoči tog meča, Fischer je imao brojne zahtjeve koje je uputio FIDE-i, koje mu oni nisu ispunili, tako da je odbio igrati za titulu i mladi Karpov bez finalne borbe postaje svjetski prvak.

Pobjede na brojnim turnirima uredi

Postiđen što je na takav način postao svjetski prvak, očajnički je pokušavao dokazati da mu zasluženo pripada titula; u narednih 10 godina sudjelovao je na svim značajnim turnirima. Pobjeđivao je na turnirima na kojima su sudjelovali najjači svjetski igrači.

Obrane titule uredi

1978. Karpov je prvi put branio titulu protiv Korčnoja, koji se dosta razlikovao od njihovog prethodnog meča kandidata. Korčnoj je u međuvremenu emigrirao iz SSSR-a. Meč je igran na Filipinima i navodno je bio protkan psihološkim trikovima i pokušajima dr. Vladimira Zuhara (profesora psihologije na Medicinskom fakultetu u Moskvi) iz Karpovljevog tima, da hipnotizira Korčnoja za vrijeme igre. Karpov je pobijedio 6:5, uz 21 remi.

Tri godine kasnije, Korčnoj je pobijedio u mečevima kandidata i ponovo se kvalificirao za meč s Karpovom u Meranu, Italija. Ovoga je puta psihološki trik bilo uhićenje Korčnojevog sina zbog navodne zavjere. Opet se politika umiješala u šahovsku igru, ali Karpov dobiva meč rezultatom 11:7. Meč je poznat kao "Masakr u Meranu".

Vrhunac turnirske karijere uredi

Karpovljeva turnirska karijera dostiže svoj vrhunac na izuzetnom Supervelemajstorskom turniru u Montrealu, Kanada, 1979., gdje pobjeđuje zajedno s Mihailom Taljem a ispred takvih velemajstora kao što su Jan Timman, Ljubomir Ljubojević, Spaski i Ljubomir Kavalek. Također je pobijedio na prestižnom turniru u Linaresu 1981. (i ponovo 1994. godine), na turnirima u Tilburgu u 1977., 1979., 1980., 1982. i 1983. godine, a na prvenstvu SSSR-a 1976., 1983. i 1988. godine.

Meč za prvaka svijeta protiv Kasparova uredi

1984. godine održan je meč za prvaka svijeta između Garija Kasparova i Karpova. Karpov je slovio kao jedan od najboljih svjetskih prvaka u vrijeme kada se Kasparov tek pojavljivao na šahovskoj sceni. Iako je poveo 4:0 i iako su mu bile potrebne 2 pobjede da zadrži titulu, sljedećih 17 partija završava remijem, prije no što Karpov uspijeva povesti s 5:0. U 31. partiji imao je dobivenu poziciju za obranu titule, međutim, griješi i partija završava remijem, a sljedeću partiju gubi. Poslije poraza u još 2 partije, Karpov doživljava živčani slom i predsjednik FIDE, Florencio Campomanes, prekida meč. U revanšu 1985. Kasparov dobiva meč 13:11 i tako se prekida njegova desetogodišnja vladavina.

Karpov se sastajao s Kasparovom za titulu svjetskog prvaka u tri navrata, i to 1986. u Londonu i Lenjingradu, 1987. u Sevilji i 1990. u New Yorku. Rezultat sva tri meča bio je tijesan: 12.5:11.5, 12:12, 12.5:11.5. U sva tri meča Karpov je imao šansu pobijediti, ali je pravio presudne pogreške i izgubio ih.

Međusobni skor Karpova i Kasparova je sljedeći: u 235 službenih partija Karpov ima 23 pobjede, 33 poraza i 179 remija. U mečevima za prvaka svijeta Karpov ima 19 pobjeda, 21 poraz i 104 remija. Iako je 12 godina stariji od Kasparova, Karpov je 2002. pobijedio Kasparova 2.5:1.5.

Ponovna pobjeda i poraz za prvaka svijeta uredi

1992. Karpov gubi meč kandidata protiv Nigela Shorta. Tako je onemogućen šesti meč za titulu između Kasparova i Karpova. Ipak, 1993., pošto su Kasparov i Short istupili iz FIDE, u meču za upražnjenu titulu prvaka svijeta Karpov pobjeđuje Timmana. Obranio je titulu protiv Gate Kamskyja 1996. i Viswanathana Ananda 1998. godine. Iste godine mijenja se stari sustav mečeva kandidata. 1999. Karpov gubi titulu od Aleksandra Halifmana.

Karpov je višestruki prvak Europe i pobjednik na olimpijadi kao član sovjetskog tima.

Političke aktivnosti uredi

Karpovljevo igranje na turnirima znatno je smanjeno od 1995. godine zbog njegove umiješanosti u politička zbivanja u Rusiji. Travnja 2004. godine on je 22. na listi FIDE s rejtingom od 2682.

Stil igre uredi

Karpovljev stil je čvrsta pozicijska igra bez rizika, s nemilosrdnim kažnjavanjem protivnikovih grešaka. Idol mu je bio José Raúl Capablanca. Karpovljeva najveća snaga i majstorstvo je u preventivi, a taj put su prije njega krčili Tigran Petrosjan i Aron Nimcovič. On može naslutiti i osujetiti protivnikove planove prije no što oni načine neku štetu u poziciji. Igrao je obazrivo, uglavnom pasivne pozicije. To je najčešće iritiralo protivnike koji su agresivnom igrom pokušavali doći do prednosti. Karpov tada nemilosrdno nastupa i lomi svog protivnika.

Odabrane partije uredi

Korčnoj - Karpov, Moskva, 1973, Kraljev indijski napad, Spaskijeva varijanta (A05) - Karpov žrtvuje pješaka za jak centar i napad na daminom krilu
Karpov - Sax, Linares, 1983, Sicilijanka, Scheveningenska varijanta, Keresov napad (B81) - Karpov pravi žrtvu za napad kojim dobiva partiju 20 poteza kasnije, nakon još jedne njegove spektakularne žrtve i Saxove kontražrtve; partija je dobila nagradu za briljantnost; to nije bio prvi put da Karpov koristi oštri Keresov napad (6. g4) - vidi njegovu pobjedu protiv Vlastimila Horta na Aljehinovom memorijalu u Moskvi 1971

Vanjske poveznice uredi

Prethodnik:	Svjetski šahovski prvak 1975. – 1985.	Nasljednik:
Bobby Fischer	Svjetski šahovski prvak 1975. – 1985.	Garry Kasparov

Prethodnik:	Svjetski šahovski prvak 1993. – 1999.	Nasljednik:
Garry Kasparov	Svjetski šahovski prvak 1993. – 1999.	Aleksandar Halifman