Anglo-ruski pomorski rat

Anglo-ruski pomorski rat (1807. – 1812.), - poslije završetka rata u Prusiji i Poljskoj, ruski se car Aleksandar I., tajnim je aneksom potpisanim uz ugovor o miru sklopljenom u Tilzitu 8. srpnja 1807. obavezao caru Napoléonu I. da će pristupiti kontinentalnoj blokadi, objaviti rat Velikoj Britaniji u savezu s Francuskom, izvršiti pohod na Indiju.

Anglo-ruski pomorski rat
Opyt and Salsette.jpg
Dvoboj ruskog kutera britanske fregate u blizini otoka Naissaara, 11. srpnja 1808.
Nadnevak 2.rujna 1807. - 18. srpnja 1812.
Lokacija Baltičko more
Ishod • Francuska invazija Rusije
• Sporazum iz Örebra
• Koalicija Velike Britanije, Rusije i Švedske protiv Francuske
Casus belli Anglo-danski rat
Sukobljeni
Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske
Potpora:
Flag of Sweden.svg Kraljevina Švedska (1807. - 1810., službeno)
Flag of Russian Empire for private use (1914–1917) 3.svg Rusko Carstvo
Potpora:
Flag of Denmark.svg Danska

Kao povod za rat poslužio je britanski napad na Dansku u kolovozu 1807. Ruska vlada nije prihvatila britanska objašnjenja, već je u listopadu prekinula diplomatske odnose, a u studenom joj objavila rat.

Početak vojnih djelovanjaUredi

Neprijateljstva su otpočela u studenom kada su Britanci u Portsmouthu zaplijenili rusku fregatu i transportni brod. Eskadru viceadmirala Dmitrija Senjavina od 9 linijskih brodova i fregate koju je prekid odnosa i početak rata zatekao na putu prema Baltičkom moru, Britanci su blokirali i zaplijenili u Lisabonu, a posadi su dozvolili da se kopnom vrati u domovinu. Velika Britanija uputila je 1808. Švedskoj, tada u ratu s Rusijom, pomoć u Baltičko more.

Neeskalacija sukobaUredi

U toku rata došlo je do nekoliko manjih bitaka na moru. Značajnija je ona između anglo-švedske i ruske flote 14. kolovoza 1808. kod Baltičke luke (Балтийский порт, današnji grad Paldiski). U težnji da Rusiju odvoji od Francuske, Velika Britanija je izbjegavala zaoštrenije sukobe, njezina ratna mornarica svela je operacije na krstarički rat i blokirala ruske ratne brodove u neutralnim lukama. Ruska mornarica je svoja djelovanja ograničila na zaštitu luka i obalnog pomorskog prometa.

Posljedice rata u Rusiji i promjena savezništvaUredi

Rat je Rusiji nanosio znatne ekonomske gubitke, plemstvo i trgovci negodovali su protiv Tilzitskog mira zbog tajnog Napoléonovog pomaganja Turske u ratu s Rusijom 1806. – 1812., a i zbog osnivanja Varšavskog Vojvodstva i očiglednih francuskih pokušaja da se Rusija izolira i posvađa s Prusijom i Austrijom. Otvorene Napoléonove prijetnje ratom zbližile su 1811. Rusiju i Veliku Britaniju, a poslije Napoléonovog napada na Rusiju, 14. srpnja 1812., sklopljen je ugovor o miru u Örebru 18. srpnja 1812., kojim se Velika Britanija obvezala Rusiji pružiti pomoć u borbi protiv Napoleona, a Rusija da će svoje luke otvori Britancima.

LiteraturaUredi

  • ”Anglo-ruski pomorski rat 1807—12.”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 153.
  • John Ross, Admiral Lord de Saumarez, 2 t., London, 1838.
  • В. А. Дивин, Боевал летописа Русский Флот, Москва, 1948.