Napoleonski ratovi
Napoleonski ratovi ili Napoleonovi ratovi naziv je za niz globalnih sukoba za vrijeme vladavine Napoleona Bonaparte Francuskom (1804. – 1815.) odnosno ratova, koje je Francuska vodila protiv saveza drugih europskih država na čelu s Velikom Britanijom. Predstavljali su nastavak francuskih revolucionarnih ratova, odnosno ratova koje je započela revolucionarna Francuska, a koji su privremeno bili prekinuti mirom u Amiensu između V. Britanije i Francuske 1802. godine.
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
Na samom početku, karakterizirala ih je francuska vojna dominacija na kopnu, koja je Napoleonu omogućila da u nizu spektakularnih pohoda i bitaka do 1809. godine stavi pod neposrednu ili posrednu kontrolu gotovo cijeli europski kontinent; V. Britanija je s druge strane, očuvala svoju prevlast na moru što joj je omogućilo da samostalno nastavi borbu protiv Francuske sve do 1812. kada je katastrofalni neuspjeh Napoleonove invazije na Rusiju doveo do postepenoga kolapsa Napoleonovoga carstva, koje je 1815. zamijenila Bourbonska restauracija u Francuskoj.
Napoleonski ratovi su za vrijeme svog trajanja zabilježili brze i dramatične političke promjene u gotovo svim dijelovima europskog kontinenta, od kojih je najvažnija bila konačno ukidanje Svetog Rimskog Carstva, a kao dugoročne političke posljedice je imala i značajan poticaj nacionalističkim pokretima u gotovo svim europskim zemljama, pogotovo u Njemačkoj i Italiji. Napoleonski ratovi su također, pogotovo zbog Napoleonovog nastojanja da V. Britaniju porazi kontinentalnom blokadom i prekidom trgovačkih veza s drugim dijelovima svijeta, dali poticaj za postepeno uvođenje industrijske revolucije izvan V. Britanije, kao i jačanje kapitalizma koga je potaknuo i Napoleonov zakonik Code Napoléon. Silazak Francuske s trona kao najveće europske sile te uspostava diplomatskog sustava Koncerta Evrope temeljenog na načelu ravnoteže sila omogućio je V. Britaniji, da nakon završetka napoleonskih ratova dominira svijetom u razdoblju kasnije nazvanom Pax Britannica.[3]
S obzirom na svoje razmjere, dužinu i karakter, kao i posljedice, napoleonski ratovi koji se često zajedno s francuskim revolucionarnim ratovima smještaju u jednu cjelinu se od strane suvremenih povjesničara smatraju sukobom analognim svjetskim ratovima u 20. stoljeću.
Ne postoji konsenzus o tome kada su se francuski revolucionarni ratovi završili, a kada su napoleonski ratovi počeli. Mogući datumi uključuju:
- 9. studenog 1799. – Napoleon počinje vladavinu nad Francuskom.
- 18. svibnja 1803. – Velika Britanija i Francuska prekidaju mir u Europi.
- 2. prosinca 1804. – Napoleon okrunjen za cara.
Napoleonski ratovi završili su Napoleonovim konačnim porazom u Bitci kod Waterlooa 18. lipnja 1815. i drugim Pariškim sporazumom potpisanim 20. studenoga 1815.
Napoleonski ratovi tradicionalno se grupiraju u manje cjeline kao što su:
- Rat Treće koalicije (1803. – 1806.), koji je Francuska vodila protiv Velike Britanije, Austrije i Rusije,[4] a koji je završen francuskom pobjedom.
- Rat Četvrte koalicije (1806. – 1807.), koji je Francuska vodila protiv Velike Britanije, Rusije i Pruske, a koji je završen francuskom pobjedom i Tilsitskim mirom.
- Španjolski rat za nezavisnost ili Poluotočki rat (1808. – 1813.) koji je Francuska vodila protiv Velike Britanije, Portugala i španjolskih pobunjenika, a koji je završen francuskim porazom.
- Rat Pete koalicije (1809.), koji je Francuska vodila protiv Velike Britanije i Austrije, a koji je završen francuskom pobjedom.
- Napoleonova invazija na Rusiju (1812.) koja se kasnije pretvorila u Rat Šeste koalicije (1813. – 1814.), koji je završen francuskim porazom i Napoleonovim padom.
- Rat tzv. Sedme koalicije, koji su saveznici Šeste koalicije vodili protiv Napoleona u razdoblju Sto dana (1815.), i koji je završen konačnim Napoleonovim porazom.
IzvoriUredi
- ↑ Chandler & Beckett, p. 132
- ↑ John France. 2011. Perilous Glory: The Rise of Western Military Power. Yale UP. str. 351. ISBN 978-0300177442
- ↑ Ferguson, Niall (2004). Empire, The rise and demise of the British world order and the lessons for global power. Basic Books. ISBN 0-465-02328-2.
- ↑ Kagan, Frederick (2007). The End of the Old Order: Napoleon and Europe, 1801-1805. Hachette Books. ISBN 978-0-306-81645-1.
