Napoleonski ratovi

Napoleonski ratovi ili Napoleonovi ratovi bili su niz oružanih sukoba vođenih od svibnja 1803. do studenoga 1815. godine između Prvog Francuskog Carstva (isprva Prve Francuske Republike) pod Napoleonom Bonaparteom, zajedno s njegovim marioneta i saveznicima, te Protunapoleonske koalicije na čelu s Britanskim Carstvom, Ruskim Carstvom, Austrijskim Carstvom, i Svetim Rimskim Carstvom (do 1806.) i Kraljevinom Pruskom. Bilo je sedam Napoleonskih ratova, od kojih je pet nazvano po koalicijama koje su se borile protiv Napoleona: (1) Rat Treće koalicije (1803. – 1806.), (2) Rat Četvrte koalicije (1806. – 1807.), (3) Rat Pete koalicije (1809.), (4) Rat Šeste koalicije (1813. – 1814.), (5) Rat Sedme koalicije/Sto dana (1815.), (6) Pirenejski rat (1807. – 1814.) i (7) Napoleonova invazija na Rusiju (1812.).

Napoleonski ratovi
Dio Velikog francuskog rata
Vrijeme 18. svibnja 1803. – 20. studenoga 1815. (12 godina, 5 mjeseci i 4 tjedna) Lokacija Europa, Atlantski ocean, Kavkaz, Francuska Gvajana, Indijski ocean, Sredozemno more, Sjeverna Amerika, Sjeverno more, Río de la Plata, Antili, Južna Afrika, Bliski istok, Južna Amerika, Tihi ocean Ishod Pobjeda Koalicije  • Bečki kongres  • Pariški mir  • Koalicijska okupacija Francuske  • Progon Napoleona na Svetu Helenu  • Pad Prvog Francuskog Carstva  • Burbonska restauracija  • Pad moći Kraljevine Portugala, Španjolske i Nizozemske  • Sveto Rimsko Carstvo i Danska-Norveška prestali postojati  • Britansko Carstvo postalo dominantna svjetska supersila  • Uspostava Ujedinjenog Kraljevstva Švedske i Norveške te Ujedinjenog Kraljevstva Nizozemske  • Uspon Kraljevine Pruske kao velike sile  • Početak talijanskog i njemačkog ujedinjenja  • Proširen rast nacionalizma i liberalizma u Europi  • Velik pad stanovništva Casus belli Agresija i ekspanzije Prvog Francuskog Carstva (isprva Prve Francuske Republike) pod Napoleonom Bonaparteom
Sukobljeni
Protunapoleonska koalicija: Britansko Carstvo Rusko Carstvo Sveto Rimsko Carstvo (do 1806.) Austrijsko Carstvo Kraljevina Pruska Kraljevina Hrvatska Kraljevina Ugarska Kraljevina Portugal Španjolska Švedsko Carstvo Danska Crna Gora Papinska Država Kraljevina Sicilija Nizozemska Dubrovačka Republika Napuljsko Kraljevstvo Švicarska Kraljevina Sardinija Savojsko Vojvodstvo Vojvodstvo Toskana Francuski rojalisti Osmansko Carstvo Vojvodstvo Nassau Kadžarsko Carstvo Lihtenštajn Bavarska Elektorat Hanover (do 1814.) Kraljevstvo Hanover (od 1814.) Kraljevina Saska Vojvodstvo Braunschweig Vojvodstvo Baden Kraljevstvo Württemberg Parma-Piacenza Malta Republika Sedam Otoka	Prva Francuska Republika (do 1804.) Prvo Francusko Carstvo (od 1804.) Napuljsko Kraljevstvo Napoleonska Španjolska Danska-Norveška Batavijska Republika Rajnska konfederacija Bavarska Kraljevina Saska Kraljevina Vestfalija Kraljevstvo Württemberg Varšavsko Vojvodstvo Kraljevina Etrurija Kraljevina Holandija Kraljevstvo Italija Lucca-Piombino Švicarska Austrijsko Carstvo (1809. – 1813.) Rusko Carstvo (1807. – 1812.) Španjolska (1803. – 1808.) Osmansko Carstvo (1807. – 1812.) Pruska (1807. – 1812.) Kadžarsko Carstvo (1804. – 1807.; 1812. – 1813.)
Vođe
Đuro III. Aleksandar I. Franjo II. Fridrik Vilim III. Horatio Nelson † John Moore † Arthur Wellesley Pyotr Bagration † Mihail Kutuzov Karlo Josip Karl Philipp Ivan Austrijski Gebhard Leberecht von Blücher Karl Ferdinand † Ignjat Gyulay Franjo Jelačić Vinko Knežević Josip Vukasović † Andrija Martonić Franjo Tomašić Marija I. Miguel Forjaz Joao VI. Ferdinand VII. Miguel de Álava Gustav IV. Adolf Karlo XIII. Karlo XIV. Ivan Sveti Petar Njegoš Ferdinand I. Vilim I. Alojz von Reding Viktor Emanuel I. Ferdinand III. Luj XVIII. Selim III. Mahmud II. Muhamed Ali-paša Fridrik od Nassaua Fateh Ali-šah Abbas Mirza Maksimilijan I. Karlo von Alten Fridrik od Braunschweiga Fridrik Württemberški	Napoleon Louis Berthier Auguste Marmont Claude Roize Nicolas Davout Jean Lannes † Michel Ney Jean-Andoche Gabriel Suchet Laurent Saint-Cyr André Masséna Jean-de-Dieu Soult Armand Augustin Géraud Duroc † Pierre Villeneuve Édouard Mortier Adrien de Moncey Jean Bessières † Claude Victor Jean Jourdan Emmanuel de Grouchy Joachim Murat Joseph Bonaparte Fridrik VI. Kristijan August Rutger Jan Schimmelpenninck Józef Antoni Poniatowski † Luj I. Luj Bonaparte Eugène de Beauharnais Maksimilijan I. Karl von Wrede Fridrik August I. Jérôme Bonaparte Fridrik I. Felice Baciocchi
Vojne snage
Britansko Carstvo: 750.000 vojnika pod oružjem  • 250.000 redovnih vojnika, mornara, marinaca i milicija aktivnih u borbi na vrhuncu snage (1813.) Rusko Carstvo: 2,100.000 vojnika pod oružjem  • 900.000 redovnih vojnika, kozaka i milicija aktivnih u borbi na vrhuncu snage (1812.) Sveto Rimsko Carstvo: 744.000 vojnika i milicija (1805.) Austrijsko Carstvo: 1,000.000 vojnika pod oružjem  • 600.000 redovnih vojnika i milicija na vrhuncu snage (1813. – 1814.) Kraljevina Pruska: 700.000 vojnika pod oružjem  • 360.000 redovnih vojnika i milicija) Kraljevina Portugal: 50.000 redovnih vojnika, gerilaca i milicija na vrhuncu snage (1809.) Španjolska: 390.000 redovnih vojnika, milicija i gerilaca Švedsko Carstvo: 75.000 vojnika pod oružjem  • 50.000 redovnih vojnika i milicija na vrhuncu snage (1813.) Crna Gora: 9000 vojnika Papinska Država: 7000 vojnika Kraljevina Sicilija: 138.000 vojnika Nizozemska: 36.500 redovnih vojnika i milicija na vrhuncu snage (1815.) Dubrovačka Republika: 400 vojnika Kraljevina Sardinija: 110.000 vojnika Vojvodstvo Toskana: 6000 vojnika Osmansko Carstvo: 350.000 redovnih vojnika Lihtenštajn: 100 vojnika Bavarska: 67.000 vojnika Kraljevina Saska: 31.000 vojnika Vojvodstvo Baden: 16.000 vojnika Kraljevstvo Württemberg: 44.000 vojnika Protektorat Malta: 16.000 vojnika Republika Sedam Otoka: 8000 vojnika Ostali koalicijski članovi: 100.000 redovnih vojnika i milicija na vrhuncu snage (1813.) Ukupno: ~6,748.000 vojnika (pod oružjem i redovnih), milicija, mornara, gerilaca i marinaca	Prvo Francusko Carstvo: 3,000.000 vojnika pod oružjem  • 1,200.000 redovnih vojnika, mornara, marinaca i milicija aktivnih u borbi na vrhuncu snage (1813.) Napuljsko Kraljevstvo: 50.000 vojnika Napoleonska Španjolska: 26.000 vojnika Danska-Norveška: 80.000 vojnika Rajnska konfederacija: 120.000 vojnika Varšavsko Vojvodstvo: 200.000 vojnika Kraljevina Etrurija: 20.000 vojnika Kraljevina Holandija: 3000 vojnika Kraljevstvo Italija: 200.000 vojnika Lucca-Piombino: 20.000 vojnika Švicarska: 30.000 vojnika Ostale marionete i saveznici: 500.000 redovnih vojnika i milicija na vrhuncu snage (1813.) Ukupno: ~4,249.000 vojnika (pod oružjem i redovnih), mornara, marinaca i milicija
Posljedice
Britansko Carstvo: 125.000 ubijenih u borbi (ukupno 311.806 mrtvih) Rusko Carstvo: 289.000 ubijenih u borbi (ukupno 600.000 mrtvih uključujući civile) Austrijsko Carstvo: 376.000 ubijenih u borbi (ukupno 500.000 mrtvih) Kraljevina Pruska: 134.000 ubijenih u borbi (ukupno 300.000 mrtvih uključujući civile) Kraljevina Portugal: ukupno 250.000 mrtvih i nestalih uključujući civile Španjolska: više od 300.000 ubijenih u borbi (ukupno više od 586.000 mrtvih uključujući civile) Osmansko Carstvo: 50.000 mrtvih i nestalih Ostali koalicijski članovi: 120.000 umrlih i nestalih (uključujući civile) Ukupno: ~2,717.800+ mrtvih (vojnika i civila)	Prva Francuska Republika + Prvo Francusko Carstvo: 1,700.000 mrtvih (uključujući civile) Napuljsko Kraljevstvo: 100.000 mrtvih (uključujući civile) Varšavsko Vojvodstvo: 105.000 mrtvih (uključujući civile) Kraljevstvo Italija: 90.000 mrtvih (uključujući civile) Ostale marionete i saveznici: 800.000 mrtvih (uključujući civile) Ukupno: ~2,795.000 mrtvih (vojnika i civila)
Ukupno: ~5,482.800+ – 6,500.000 mrtvih

Nakon što je 1799. godine izvršio državni udar (poznat kao Coup d'État du 18 Brumaire), kojim je postao prvi francuski konzul, Napoleon je preuzeo kontrolu nad politički kaotičnom Prvom Republikom Francuskom, a potom je organizirao financijski stabilnu francusku državu sa snažnom birokracijom i profesionalnom vojskom. Rat je ubrzo izbio, a Britansko Carstvo je 18. svibnja 1803. godine objavila rat Francuskoj, okončavši Amienski mir i formirajući koaliciju koju su činili Britansko Carstvo, Švedsko Carstvo, Rusko Carstvo, Napuljsko Kraljevstvo i Kraljevina Sicilija. Britanska flota pod vodstvom admirala Horatia Nelsona odlučno je slomila zajedničku francusko-španjolsku mornaricu u Bitki kod Trafalgara u listopadu 1805. godine. Ova je pobjeda osigurala britansku kontrolu nad Alboranskim i Sredozemnim morem te spriječila planiranu invaziju na Veliku Britaniju, a također je pokazala i kako Napoleonova mornarica nije dorasla Britanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici. U prosincu 1805. godine, Napoleon je porazio zajedničku vojsku Svetog Rimskog Carstva, Austrijskog Carstva i Ruskog Carstva u Bitki kod Austerlitza, vječno okončavši Treću koaliciju i Sveto Rimsko Carstvo te prisilivši Austrijsko Carstvo na sklapanje Požunskog mira (1805.). Zabrinuta zbog povećanja francuske moći, Kraljevina Pruska predvodila je stvaranje Četvrte koalicije s Ruskim Carstvom, Kraljevinom Saskom i Švedskim Carstvom, koja je nastavila rat u listopadu 1806. godine. Napoleon je ubrzo porazio Pruse u Bitki kod Jene i Auerstedta te Ruse u Bitki kod Friedlanda, nakon čega je sklopljen Tilsitski mir, koji nije uspio prekinuti napetosti. Rat je ponovno izbio 1809. godine s loše pripremljenom Petom koalicijom, koju je predvodilo Austrijsko Carstvo. Isprva su Austrijanci izvojevali značajnu pobjedu u Bitki kod Aspern-Esslinga, ali su ubrzo poraženi u Bitki kod Wagrama.

Nadajući se kako će ekonomski izolirati i oslabiti Britansko Carstvo putem Kontinentalne blokade, Napoleon je pokrenuo invaziju na Kraljevinu Portugal, koja je bila jedini preostali britanski saveznik u Europi. Nakon što je okupirao Lisabon u studenom 1807. godine, Napoleon je iskoristio priliku da se okrene protiv Španjolske (svog bivšeg saveznika), svrgne vladajuću španjolsku kraljevsku obitelj i proglasi svoga brata Josepha Bonapartea španjolskim kraljem, što je i učinio 1808. godine. Španjolci i Portugalci su se uz britansku podršku pobunili te nakon šest godina (1814.) istjerali Francuze s Pirenejskog poluotoka.

Istodobno je Rusko Carstvo, nevoljno snositi ekonomske posljedice zbog smanjene trgovine, rutinski kršila Kontinentalnu blokadu, što je navelo Napoleona da pokrene masivnu invaziju (1812.). Posljedična kampanja završila je katastrofom za Francusko Carstvo i gotovo potpunim uništenjem Napoleonove Grande Armée. Ohrabrene njegovim porazom, Austrijsko Carstvo, Kraljevina Pruska, Švedsko Carstvo i Rusko Carstvo formirale su Šestu koaliciju te započeli novu kampanju protiv Francuskog Carstva, odlučno porazivši Napoleona u Bitki kod Leipziga u listopadu 1813. godine nakon nekoliko borbi. Koalicija je tada napala Francusku s istoka, dok se Poluotočni rat prelio na jugozapadnu Francusku. Koalicijske sile zauzele su Pariz krajem ožujka 1814. godine i prisilile Napoleona na abdikaciju u travnju iste godine; prognan je na otok Elbu, a dinastija Burbon vraćeni je na vlast. Međutim, Napoleon je pobjegao s otoka u veljači 1815. godine i ponovno preuzeo vlast nad Francuskom u razdoblju prozvanom Sto dana. Saveznici su formirali Sedmu koaliciju, porazili Napoleona u Bitki kod Waterlooa u lipnju 1815. i protjerali ga na Svetu Helenu, gdje je umro šest godina kasnije.

Bečki kongres prekrojio je granice Europe i donio razdoblje relativnog mira. Napoleonski ratovi imali su duboke posljedice na globalnu povijest, uključujući širenje nacionalizma i liberalizma, uspon Britanskog Carstva kao vodeće svjetske pomorske i gospodarske sile, začetaka dekolonizacije Amerika te kasniji pad Španjolskog i Portugalskog Carstva, začetaka njemačkog i talijanskog ujedinjenja te uvođenje radikalno novih metoda ratovanja i građanskog prava. Nakon završetka Napoleonskih ratova, nastupilo je razdoblje mira u Europi, koje je trajalo do početka Krimskog rata (1853.).

Pregled

Napoleon je preuzeo vlast 1799. godine, stvorivši vojnu diktaturu. Postoji niz mišljenja o datumu koji se koristi kao službeni početak Napoleonskih ratova, a često se koristi 18. svibnja 1803., kada su Britansko Carstvo i Francuska završile jedino kratko razdoblje mira između 1792. i 1814. godine. Ratovi su započeli Ratom Treće koalicije, koji je bio prvi koalicijski rat protiv Prve Francuske Republike nakon Napoleonovog dolaska na vlast.

Britansko Carstvo okončalo je Amienski mir i objavila rat Francuskoj u svibnju 1803. godine. Među razlozima bile su Napoleonove promjene međunarodnog sustava u Zapadnoj Europi, posebno u Švicarskoj, Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj. Britaniju je posebno iritirala Napoleonova tvrdnja o kontroli nad Švicarskom. Nadalje, Britanci su se osjećali uvrijeđenima kada je Napoleon izjavio da njihova država ne zaslužuje nikakav glas u europskim poslovima, iako je kralj Đuro III. bio izborni knez Svetog Rimskog Carstva. Sa svoje strane, Rusko Carstvo uvidjelo je da je intervencija u Švicarskoj pokazala kako Napoleon nije gledao prema mirnom rješavanju svojih nesuglasica s drugim europskim silama.

Britanci su žurno izvršili pomorsku blokadu Francuske kako bi joj uskratili resurse. Napoleon je odgovorio ekonomskim embargom protiv Britanskog Carstva i nastojao eliminirati britanske kontinentalne saveznike kako bi razbio koalicije koje su se okupile protiv njega. Takozvana Kontinentalna blokada formirala je Ligu oružane neutralnosti kako bi prekinula blokadu i provela slobodnu trgovinu s Francuskom. Britanci su odgovorili zarobljavanjem dansko-norveške flote i razbijanjem Lige, a kasnije su osigurali dominaciju nad morima, dopuštajući joj da slobodno nastavi svoju strategiju.

Napoleon je pobijedio u Bitki kod Austerlitza, izbacivši Austrijsko Carstvo iz rata i službeno raspustivši Sveto Rimsko Carstvo. Nakon nekoliko mjeseci, Kraljevina Pruska pokrenula je Rat Četvrte koalicije, koji je završio kobno za Prusku, koja je poražena i okupirana unutar 19 dana od početka pohoda. Napoleon je potom porazio Rusko Carstvo u Bitki kod Friedlanda, stvorivši moćne marionetske države u Istočnoj Europi te okončavši Četvrtu koaliciju.

Istodobno, odbijanje Kraljevine Portugala da se pridruži Kontinentalnoj blokadi i neuspjeh Španjolske da ju održi, doveli su do Pirenejskog rata i izbijanja Rata Pete koalicije. Francuzi su okupirali Španjolsku i formirali španjolsko marionetsko kraljevstvo, okončavši savez između njih dvoje. Ubrzo je uslijedilo snažno britansko uplitanje na Pirenejskom poluotoku, dok je britanski pokušaj zauzimanja Antwerpena propao. Napoleon je nadgledao situaciju u Iberiji, porazivši Španjolce i protjeravši Britance s poluotoka. Austrijsko Carstvo, željno povrata teritorija izgubljenog tijekom Rata Treće koalicije, napalo je francuske marionetske države u Istočnoj Europi u travnju 1809. godine, pokrenuvši Rat Pete koalicije, koji je završio porazom Austrijskog Carstva u Bitki kod Wagrama.

Planovi za invaziju britanske Sjeverne Amerike natjerali su SAD da objavi rat Britanskom Carstvu 1812. godine, međutim SAD nije postao francuski saveznik. Pritužbe oko kontrole nad današnjom Poljskom i povlačenje Ruskog Carstva iz Kontinentalne blokade doveli su do Napoleonove invazije na Rusiju u lipnju 1812. godine. Invazija je bila neumitna katastrofa za Napoleona – taktika spaljene zemlje, dezerterstvo, francuski strateški neuspjesi i početak ruske zime natjerali su Napoleona na povlačenje uz goleme gubitke. Napoleon je pretrpio daljnje neuspjehe, a francuska moć na Pirenejskom poluotoku slomljena je u Bitki kod Vitorije sljedećeg ljeta. Nedugo zatim započeo je Rat šeste koalicije.

Koalicija je porazila Napoleona u Bitki kod Leipziga, što je ubrzalo njegov pad s vlasti i konačnu abdikaciju (6. travnja 1814.). Pobjednici su istjerali Napoleona na otok Elbu i obnovili burbonsku monarhiju. Napoleon je 1815. godine pobjegao s Elbe, prikupivši dovoljno podrške da svrgne Luja XVIII., što je pokrenulo Rat Sedme koalicije, koji je poznat i pod imenom Sto dana. Napoleon je odlučno poražen u Bitki kod Waterlooa te je ponovno abdicirao 22. lipnja iste godine. Dana 15. srpnja, Napoleon se predao Britancima u Rochefortu, nakon čega je trajno prognan na udaljeni otok Svetu Helenu. Pariškim mirom, potpisanim 20. studenoga 1815., rat je službeno okončan.

Burbonska monarhija ponovno je obnovljena, a pobjednici su započeli Bečki kongres kako bi vratili mir u Europu. Kao izravna posljedica rata, Kraljevina Pruska uzdigla se u veliku silu, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo, sa svojom Kraljevskom ratnom mornaricom bez premca i rastućim Britanskim Carstvom, postala svjetska dominantna supersila, počevši period koji je poznat kao Pax Britannica. Sveto Rimsko Carstvo se zauvijek raspalo, a filozofija nacionalizma koja se pojavila rano u ratovima uvelike je pridonijela kasnijem ujedinjenju njemačkih država i onih na talijanskom poluotoku. Rat na Pirenejskom poluotoku uvelike je oslabio španjolsku moć, a Španjolsko Carstvo počelo se raspadati – izgubilo je gotovo sve svoje američke posjede do 1833. godine. Portugalsko Carstvo se smanjilo, a Brazil je 1822. godine proglasilo nezavisnost.

Ratovi su revolucionirali europsko ratovanje – primjena masovne vojne obveze i totalni rat doveli su do kampanja neviđenih razmjera, budući da su cijele nacije angažirale sve svoje ekonomske i industrijske resurse u zajedničkim ratnim naporima. Taktički, Francuska vojska redefinirala je ulogu topništva, dok je Napoleon naglašavao mobilnost kako bi nadoknadio brojčane nedostatke, a zračni je nadzor po prvi put korišten u ratovanju. Vrlo uspješni španjolski gerilci pokazali su sposobnost naroda vođenog gorljivim nacionalizmom protiv okupatorske sile. Zbog dugotrajnosti ratova, opsega Napoleonovih osvajanja i popularnosti ideala Francuska revolucija, razdoblje je imalo dubok utjecaj na europsku društvenu kulturu. Mnoge revolucije koje su uslijedile, poput Ruske revolucije, gledale su na Francuze kao na izvor inspiracije, dok su njezina temeljna načela uvelike proširila arenu ljudskih prava i oblikovala moderne političke filozofije koje se i danas koriste.

Pozadina

Podrobniji članak o temi: Francuski revolucionarni ratovi

Francuska pobjeda nad Pruskom u Bitki kod Valmyja (1792.)

Vladari europskih kontinentalnih sila su s velikim strahom dočekali izbijanje Francuske revolucije, što je dodatno pogoršano pogubljenjem Luja XVI. i rušenjem francuske monarhije. Godine 1793., Habsburška Monarhija, Kraljevina Sardinija, Napuljsko Kraljevstvo, Kraljevina Pruska, Španjolska i Britansko Carstvo formirale su Prvu koaliciju za suzbijanje rastućih nemira u Francuskoj. Mjere poput masovnog novačenja, vojnih reformi i totalnog rata omogućile su Francuskoj da porazi koaliciju, unatoč istovremenoj Pobuni u Vendeji. Napoleon, tada general Francuske revolucionarne vojske, prisilio je Habsburšku Monarhiju da potpiše mir u Campo Formiju, ostavljajući Britansko Carstvo kao jedinu državu koja se protivila novonastaloj Francuskoj Republici.

Drugu su koaliciju 1798. godine formirale Britansko Carstvo, Napuljsko Kraljevstvo, Habsburška Monarhija, Osmansko Carstvo, Papinska Država, Rusko Carstvo, Kraljevina Portugal i Švedsko Carstvo. Francuska Republika pod Direktorijem patila je od velikih razina korupcije i unutarnjih sukoba. Novoj republici također su nedostajala sredstva te više nije uživala usluge Lazarea Carnota, ministra rata koji je vodio Francusku do njezinih pobjeda tijekom ranih faza Revolucije. Napoleon Bonaparte, zapovjednik Armée d'Italie u kasnijim fazama Prve koalicije, pokrenuo je kampanju u Egiptu, s namjerom da poremeti britansku kontrolu nad današnjom Indijom. Pritisnuta sa svih strana, Francuska je pretrpjela niz uzastopnih poraza protiv revitaliziranih neprijatelja, uz potporu britanske financijske pomoći.

Napoleon pobjeđuje Austrijance u Bitki kod Rivolija (1797.)

Napoleon se 23. kolovoza 1799. godine vratio iz Egipta u Francusku, a njegova kampanja je propala Bitkom na rijeci Nil. Dana 9. studenoga preuzeo je kontrolu nad francuskom vladom, u državnom udaru bez prolivene krvi, zamijenivši Direktorij konzulatom i transformirajući republiku u de facto diktaturu. Nadalje je reorganizirao francuske vojne snage, uspostavivši veliku pričuvnu vojsku koja je bila postavljena za podršku kampanjama na Rajni ili u Italiji. Rusko Carstvo već je bilo izbačeno iz rata, a pod Napoleonovim vodstvom Francuzi su odlučno porazili Habsburšku Monarhiju u Bitki kod Marenga u lipnju 1800. godine, osakativši habsburške vojne snage u Italiji. Habsburšku Monarhiju tog su prosinca porazile Moreauove snage u Bitki kod Hoenlindena (pokraj Münchena). Habsburški poraz zapečaćen je ugovorom iz Lunévillea početkom sljedeće godine, dodatno prisilivši Britance da potpišu Amienski mir s Francuskom, uspostavivši slab mir.

Datum početka i nomenklatura

Ne postoji konsenzus o tome kada su završili Francuski revolucionarni ratovi i počeli Napoleonski ratovi. Mogući datumi uključuju 9. studenoga 1799., kada je Bonaparte preuzeo vlast 18. Brumairea (datum prema republikanskom kalendaru koji je tada bio u upotrebi); 18. svibnja 1803., kada su Britansko Carstvo i Francuska okončale jedino kratko razdoblje mira između 1792. i 1814.; ili 2. prosinca 1804., kada se Napoleon okrunio za cara.

Britanski povjesničari povremeno govore o gotovo neprekidnom razdoblju ratovanja od 1792. do 1815. godine kao o Velikom francuskom ratu ili kao o posljednjoj fazi anglo-francuskog Drugog stogodišnjeg rata, koji obuhvaća razdoblje od 1689. do 1815. godine. Povjesničar Mike Rapport predložio je korištenje pojma "Francuski ratovi" kako bi se nedvosmisleno opisalo cijelo razdoblje od početka Francuskih revolucionarnih ratova (1792.) do završetka Napoleonskih ratova 1815. godine.

U Francuskoj su Napoleonski ratovi općenito integrirani s Francuskim revolucionarnim ratovima.

Njemačka historiografija može Rat Druge koalicije (1798. – 1802.), tijekom kojeg je Napoleon preuzeo vlast, ubrajati u Erster Napoleonischer Krieg (hrv. Prvi napoleonski rat).

U nizozemskoj su historiografiji sedam velikih ratova između 1792. i 1815. uobičajeno nazivani koalicijskim ratovima (nizoz. coalitieoorlogen), a prva dva ​​ratovima Francuske revolucije (nizoz. Franse Revolutieoorlogen).

Napoleonove taktike

Napoleon je bio i ostao slavan po svojim pobjedama na bojnom polju, a povjesničari su posvetili ogromnu pozornost njihovoj analizi.

»	Idealna Napoleonova bitka bila je dovesti neprijatelja u nepovoljan položaj manevrima i prijevarom, prisiliti ga da angažira svoje glavne snage i pričuvu u glavnoj bitci, a zatim poduzeti opkoljavajući napad sa slobodnim ili pričuvnim trupama na boku ili pozadini. Takav iznenadni napad bi ili proizveo razoran učinak na moral ili bi ga prisilio da oslabi svoju glavnu borbenu liniju. U svakom slučaju, vlastita impulzivnost neprijatelja započela je proces kojim je čak i manja francuska vojska mogla poraziti neprijateljske snage jednu po jednu.	«
Donald Sutherland (2008.)

Nakon 1807. godine, Napoleonovo stvaranje visokomobilne, dobro naoružane topničke snage dalo je upotrebi topništva povećanu taktičku važnost. Napoleon je, umjesto da se oslanja na pješaštvo kako bi istrošio neprijateljsku obranu, mogao upotrijebiti masovno topništvo za razbijanje neprijateljske linije. Kada je to postignuto, poslao je pješaštvo i konjaništvo.

Uvod

Francuska pobjeda nad Ruskim Carstvom i Habsburškom Monarhijom u Drugoj bitki kod Züricha (1799.)

Britaniju je iritiralo nekoliko francuskih akcija nakon Amienskog mira. Napoleon je anektirao Pijemont i Elbu, proglasio se predsjednikom Talijanske Republike (države u sjevernoj Italiji koju je Francuska uspostavila), ali nije uspio evakuirati Nizozemsku, kao što je ona pristala učiniti u ugovoru. Francuska se nastavila miješati u britansku trgovinu usprkos sklopljenom mirovnom sporazumu te se žalila na Britansko Carstvo koje pruža utočište određenim pojedincima i ne suzbija antifrancuski tisak.

Britansko Carstvo zarobilo je Maltu, a ista je bila i predmetom složenog dogovora u 10. članku Amienskog mira, prema kojem je trebala biti vraćena Ivanovcima s napuljskim garnizonom te stavljena pod jamstvo trećih sila. Slabljenje Ivanovaca konfiskacijom njihove imovine u Francuskoj i Španjolskoj, zajedno s kašnjenjem u dobivanju jamstava, spriječilo je Britance da evakuiraju otok nakon tri mjeseca, kako je navedeno u ugovoru.

Britanska pobjeda nad Francuskom u Bitki kod Aleksandrije (1801.) koja je rezultirala krajem Napoleonove prisutnosti u Egiptu

Helvetsku Republiku uspostavila je Francuska kada je izvršila invaziju na Staru Švicarsku Konfederaciju (1798.). Francuska je povukla svoju vojsku, ali su izbili nasilni sukobi protiv vlade, poznatih kao Stecklikrieg (njem.), koju su mnogi Švicarci vidjeli kao pretjerano centraliziranu. Napoleon je ponovno okupirao Švicarsku u listopadu 1802. i nametnuo kompromisno rješenje. To je izazvalo veliko zgražanje u Britaniji, koja je prosvjedovala jer je to kršenje ugovora iz Lunévillea. Iako su kontinentalne sile bile nespremne djelovati, Britanci su odlučili poslati agenta kako bi pomogao Švicarcima u nabavi opskrbe, a također su naredili svojoj vojsci da ne vrate Rt dobre nade Nizozemskoj, kao što su se obvezali učiniti prema Amienskom miru.

Švicarski otpor pao je prije nego što se bilo što moglo postići, a nakon mjesec dana, Britanija je opozvala naredbe koje su zabranjivale obnovu Rta dobre nade. Istovremeno, Rusko Carstvo konačno je pristupilo jamstvu u pogledu Malte. Zabrinuti da će doći do neprijateljstava kada je Napoleon saznao da je Rt dobre nade zadržan, Britanci su počeli odugovlačiti s evakuacijom Malte. U siječnju 1803. godine, vladine novine u Francuskoj objavile su izvješće trgovačkog agenta koji je istaknuo lakoću s kojom se Egipat može osvojiti. Britanci su to iskoristili te zahtijevali zadovoljstvo i sigurnost prije evakuacije Malte, koja je bila zgodna odskočna daska za Egipat. Francuska je odbacila bilo kakvu želju da zauzme Egipat te je pitala kakva je zadovoljština potrebna, ali Britanci nisu mogli dati odgovor. I dalje nije bilo pomišljanja na rat, a premijer Henry Addington javno je potvrdio da je Britansko Carstvo u stanju mira.

Početkom ožujka 1803. godine, Addingtonovo ministarstvo je primilo vijest da je britanska vojska ponovno zauzela Rt dobre nade u skladu s naredbama koje su kasnije poništene. Dana 8. ožujka, Britanci su naredili vojne pripreme kako bi se zaštitili od moguće francuske odmazde te ih opravdali lažnom tvrdnjom da je to samo odgovor na francuske pripreme i da su vodili ozbiljne pregovore s Francuskom. Za nekoliko dana se doznalo da je Rt dobre nade predan u skladu s protuzapovijedima, no bilo je prekasno. Napoleon je zbog vojnih priprema grdio britanskog veleposlanika pred 200 gledatelja.

Addingtonovo ministarstvo shvatilo je da će se suočiti s istragom o njihovim lažnim razlozima za vojne pripreme, a tijekom travnja neuspješno je pokušalo osigurati potporu Williama Pitta Mlađeg kako bi ih zaštitio. Istog mjeseca Ministarstvo je izdalo ultimatum Francuskoj zahtijevajući zadržavanje Malte najmanje deset godina, trajno preuzimanje otoka Lampeduse od Kraljevine Sicilije i evakuaciju Nizozemske. Također su ponudili priznavanje francuskih dobitaka u Italiji ako evakuiraju Švicarsku i nadoknade kralju Sardinije njegove teritorijalne gubitke. Francuska je ponudila Maltu staviti u ruke Ruskog Carstva kako bi zadovoljila britanske brige, povući se iz Nizozemske kada Malta bude evakuirana i formirati konvenciju kako bi se udovoljilo Britanskom Carstvu oko drugih pitanja. Britanci su lažno demantirali da je Rusko Carstvo dalo ponudu, a britanski je veleposlanik napustio Pariz. Očajnički želeći izbjeći rat, Napoleon je poslao tajnu ponudu u kojoj je pristao da Britanija zadrži Maltu ako Francuska može zauzeti poluotok Otranto, koji je bio pod vlašću Napuljskog Kraljevstva. Svi napori bili su uzaludni, a Britansko Carstvo objavilo je rat Francuskoj 18. svibnja 1803. godine.

Rat između Britanije i Francuske (1803. – 1814.)

Britanske motivacije

James Gillray: Manijačko ludilo ili Mali Boney u snažnom napadu
 • njegove karikature kojima se rugao Napoleonu jako su razljutile Francuza, koji je htio da ih britanska vlada zabrani.

Britansko Carstvo imalo je osjećaj gubitka kontrole, kao i gubitka tržišta, te je bilo zabrinuto zbog Napoleonove moguće prijetnje njegovim kolonijama.

Dublja britanska pritužba bila je njihova percepcija da Napoleon preuzima osobnu kontrolu nad Europom, čineći međunarodni sustav nestabilnim te tjerajući britanske snage na marginu. Brojni su akademičari tvrdili da je Napoleonovo agresivno držanje stvorilo neprijatelje i koštalo ga potencijalnih saveznika. Sve do 1808. godine, kontinentalne sile potvrdile su većinu njegovih dobitaka i titula, ali kontinuirani sukob s Britanskim Carstvom doveo je do pokretanja Pirenejskog rata i Invazije na Rusiju, što mnogi akademičari vide kao dramatično pogrešnu procjenu.

Bitka kod Santo Dominga (6. veljače 1806.)

Charles James Fox je 1806. godine pokušao je ozbiljno pregovarati o miru s Francuskim Carstvom. Britanci su željeli zadržati svoja prekomorska osvajanja i vratiti Hanover Đuri III. u zamjenu za prihvaćanje francuskih osvajanja na kontinentu. Francuzi su bili voljni ustupiti Maltu, Rt dobre nade, Tobago i Francusku Indiju Britanskom Carstvu, ali su htjeli dobiti Siciliju u zamjenu za obnovu Hanovera.

Bitka na Pirenejima (28. srpnja 1813.)

Za razliku od brojnih koalicijskih partnera, Britansko Carstvo ostalo je u ratu tijekom cijelog razdoblja Napoleonskih ratova. Zaštićeno pomorskom nadmoći (prema riječima admirala Johna Jervisa Domu lordova: „Ne kažem, moji lordovi, da Francuzi neće doći. Kažem samo da neće doći morem.”), Britansko Carstvo nije moralo trošiti vrijeme braneći se te se stoga moglo usredotočiti na podršku svojim ratnim saveznicima, održavajući kopneni rat niskog intenziteta na globalnoj razini više od desetljeća. Britanska vlada isplaćivala je velike svote novca drugim europskim državama kako bi mogle plaćati svoje vojske na bojištu. Ova plaćanja su kolokvijalno poznata kao "Zlatna konjica Svetog Jurja". Britanska vojska pružila je dugoročnu podršku španjolskoj pobuni u Pirenejskom ratu (1808. – 1814.), potpomognuta taktikom španjolske gerile. Britansko-portugalske snage pod Arthurom Wellesleyem podržale su Španjolce, koji su uspješno vodili kampanju protiv francuskih snaga, na kraju ih otjeravši iz Španjolske i omogućivši Britanskom Carstvu da izvrši invaziju na južnu Francusku. Do 1815. godine, britanska je vojska igrala središnju ulogu u konačnom porazu Napoleona u Bitki kod Waterlooa.

Britansko Carstvo je tijekom Napoleonskih ratova uspjelo preuzeti kontrolu nad Rtom dobre nade, Britanskom Gvajanom, Maltom, Mauricijusom i današnjom Šri Lankom

Osim manjih pomorskih akcija protiv britanskih imperijalnih interesa, Napoleonski ratovi bili su manjeg globalnog opsega od prethodnih sukoba poput Sedmogodišnjeg rata, kojeg povjesničari nazivaju "svjetskim ratom".

Ekonomsko ratovanje

Kao odgovor na pomorsku blokadu francuske obale koju je donijela britanska vlada 16. svibnja 1806., Napoleon je 21. studenoga iste godine izdao Berlinski dekret kojim je na snagu stupila Kontinentalna blokada. Time je cilj bio eliminirati prijetnju Britanskog Carstva zatvaranjem teritorija pod francuskom kontrolom njegovoj trgovini. Britanija je imala stalnu vojsku od 220.000 vojnika, od kojih pola nije bilo dostupno za kampanju, dok je ostatak je bio potreban garnizonu u Irskoj i kolonijama te pružanje sigurnosti Britanskom Carstvu. Snaga Francuske dosegla je vrhunac s oko 2,500.000 vojnika i nekoliko stotina tisuća pripadnika Nacionalne garde koje je Napoleon mogao unovačiti u vojsku ako je bilo potrebno. Obje nacije angažirale su velik broj sjedilačkih milicija koje nisu bile prikladne za kampanju te su uglavnom bile angažirane kako bi oslobodile regularne snage za aktivnu službu.

Britanska kraljevska ratna mornarica poremetila je izvankontinentalnu trgovinu Prvog Francuskog Carstva otimanjem te prijetnjom francuskom brodovlju i njezinim kolonijalnim posjedima, ali nije mogla učiniti ništa po pitanju francuske trgovine s glavnim kontinentalnim silama te je predstavljala tek malu prijetnju francuskom teritoriju u Europi. Stanovništvo i poljoprivredni kapacitet Prvog Francuskog Carstva daleko su nadmašivali Britaniju, koja je imala najveći industrijski kapacitet u Europi, a njezino ovladavanje morima omogućilo joj je da izgradi znatnu gospodarsku snagu kroz trgovinu. To je osiguralo da Prvo Francusko Carstvo nikada ne može u miru učvrstiti svoju kontrolu nad Europom. Mnogi u francuskoj vladi vjerovali su da bi odsijecanje Britanije od Europe okončalo njezin ekonomski utjecaj na kontinent i izoliralo ju.

Financiranje rata

Ključni element britanskog uspjeha bila je njezina sposobnost da mobilizira nacionalne industrijske i financijske resurse i primijeni ih na poraz Prvog Francuskog Carstva. Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo imalo približno 16,000.000 stanovnika naspram francuskih 30,000.000, francuska brojčana prednost bila je nadoknađena britanskim subvencijama koje su plaćale mnoge austrijske i ruske vojnike, dosegnuvši brojku od oko 450.000 ljudi 1813. godine. Prema anglo-ruskom sporazumu iz 1803., Britanija je plaćala subvenciju od 1,500.000 funti za svakih 100.000 ruskih vojnika na terenu.

Britanska nacionalna proizvodnja ostala je snažna, a dobro organizirani poslovni sektor usmjeravao je proizvode u ono što je vojsci bilo potrebno. Britanija je iskoristila svoju ekonomsku moć da proširi Kraljevsku mornaricu, udvostručivši broj fregata, dodavši 50 % više velikih linijskih brodova i povećavši broj mornara sa 15.000 na 133.000 u osam godina nakon početka rata 1793. godine, dok se francuska ratna mornarica smanjila za više od polovice. Krijumčarenje gotovih proizvoda na kontinent potkopalo je francuske napore da oslabi britansko gospodarstvo odsijecanjem tržišta. Subvencije Austrijskom Carstvu i Rusiji zadržale su ih u ratu. Britanski proračun je 1814. godine dosegnuo 98,000.000 £, uključujući 10,000.000 £ za Kraljevsku mornaricu, 40,000.000 £ za vojsku, 10,000.000 £ za saveznike i 38,000.000 £ kao kamate na državni dug, koji je skočio na 679,000.000 £ i bio više nego dvostruko veći od BDP-a. Taj su dug poduprle stotine tisuća investitora i poreznih obveznika, unatoč višim porezima na imovinu i novom porezu na dohodak. Troškovi rata iznosili su 831,000.000 £ (suvremenih 3.000,000.000 £). Nasuprot tome, francuski financijski sustav bio je neadekvatan te su se Napoleonove snage morale dijelom oslanjati na rekvizicije iz prethodno osvojenih zemalja.

Od 1813. do 1815. godine, Nathan Mayer Rothschild bio je ključan u gotovo samostalnom financiranju britanskih ratnih napora, organizirajući otpremu vojskama Arthura Wellesleya diljem Europe, kao i isplatu britanskih financijskih subvencija njihovim kontinentalnim saveznicima.

Literatura

• Bell, David Avrom. 12. siječnja 2007. The First Total War: Napoleon's Europe and the Birth of Warfare as We Know it [Prvi totalni rat: Napoleonova Europa i rađanje ratovanja kakvog poznajemo danas] (engleski). Houghton Mifflin Harcourt. Boston, Massachusetts, SAD. ISBN 978-061834965-4
• Briggs, Asa. 1959. The Making of Modern England, 1783-1867: The Age of Improvement [Stvaranje moderne Engleske, 1783. – 1867.: Doba poboljšanja] (engleski). Harper & Row.
• Bryant, Arthur. 1944. Years of Victory, 1802–1812 [Godine pobjede, 1802. – 1812.] (engleski) 2. izdanje. Indiana University Press (izvornik); The Collin Press. Bloomington, Indiana, SAD (izvornik); West Link Park, Doughcloyne, Wilton, Cork, Irska.
• Buffinton, Arthur Howland. 1929. The Second Hundred Years' War, 1689–1815 [Drugi stogodišnji rat, 1689. – 1815.]. University of Michigan Press (original); Henry Holt & Company. Sveučilište Michigan, Ann Arbor, Michigan, SAD (original); New York City, New York, SAD. ISBN 978-059-850357-2
• Burke, Edmund. 1808. The Annual Register, Or, A View of the History, Politics, and Literature for the Year... [Godišnjak, ili Pregled povijesti, politike i književnosti za godinu...] (engleski). 48. University of California Press (izvornik); J. Dodsley
• Chandler, David G.; Beckett, Ian Frederick William. 1996. The Oxford History of the British Army [Oxfordska povijest britanske vojske] (engleski). Oxford Paperbacks. Oxford, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-019-285333-2
• Chandler, David G. 1966. The Campaigns of Napoleon [Napoleonove kampanje]. University of Michigan Press (original); Charles Scribner's Sons. Sveučilište Michigan, Ann Arbor, Michigan, SAD (original); New York City, New York, SAD. ISBN 978-0-02-523660-8
• Collier, Martin. 2003. Italian unification, 1820–71 [Talijansko ujedinjenje, 1820. – '71.] (engleski) 1. izdanje. Heinemann Advanced History. Oxford, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 0-435-32754-2
• Crouzet, François. Prosinac 1996. The Second Hundred Years War: Some Reflections. French History. Oxford University Press. Sveučilište Oxford, Oxford, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. 10 (4). doi:10.1093/fh/10.4.432
• De Grondwet van 1815 [Ustav iz 1815.]. www.parlement.com (nizozemski). Pristupljeno 28. kolovoza 2023.
• Desmond, Gregory. 2001. Napoleon's Italy [Napoleonova Italija] (engleski). Fairleigh Dickinson University Press. Vancouver, Britanska Kolumbija, Kanada. ISBN 978-083-863884-2
• Desan, Suzanne; Hunt, Lynn; Nelson, William. 2013. The French Revolution in Global Perspective [Francuska revolucija u globalnoj perspektivi]. Cornell University Press. Ithaca, New York, SAD. ISBN 978-0-8014-6747-9
• Dumas, Samuel; Vedel-Petersen, Knud Otto. 1923. Westergaard, Harald (ur.). Losses of Life Caused By War [Gubici života uzrokovani ratom] (engleski). The Clarendon Press; Indiana University Press (original). Oxford, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo; Bloomington, Monroe County, Indiana, SAD (original).
• Dwyer, Philip G. 4. veljače 2014. The Rise of Prussia 1700–1830 [Uspon Pruske 1700. – 1830.] (engleski). ISBN 978-1-317-88703-4. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2020.
• Esdaile, Charles. 2009. Napoleon's Wars: An International History, 1803–1815 [Napoleonovi ratovi: Međunarodna povijest, 1813. – 1815.] (engleski). Penguin Books. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-0-14-311628-8
• Ferguson, Niall. 13. studenoga 2008. The Ascent of Money: A Financial History of the World – 10th Anniversary Edition [Uspon novca: Financijska povijest svijeta – Izdanje povodom 10. obljetnice] (engleski). Penguin Random House LLC. ISBN 978-1-4406-5402-2
• Ferguson, Niall. 14. travnja 2014. Empire: The Rise and Demise of the British World Order and the Lessons for Global Power [Carstvo: Uspon i propast britanskog svjetskog poretka i lekcije za globalnu moć] (engleski). Basic Books. New York City, New York, SAD. ISBN 0-465-02328-2
• France, John. 2011. Perilous Glory: The Rise of Western Military Power [Opasna slava: Uspon zapadne vojne moći] (engleski). Yale University Press. New Haven, Connecticut, SAD. ISBN 978-0-300-17744-2
• France - Les guerres de la Révolution - Herodote.net [Francuska – Revolucionarni ratovi]. www.herodote.net (francuski). Pristupljeno 12. rujna 2023.
• Grainer, John D. 2004. The Amiens Truce: Britain and Bonaparte, 1801–1803 [Amiensko primirje: Britanija i Bonaparte, 1801. – 1803.] (engleski). Boydell Press. Martlesham, Suffolk, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-1-84383-041-2
• Gray, Colin S. 11. lipnja 2007. War, Peace and International Relations: An Introduction to Strategic History [Rat, mir i međunarodni odnosi: Uvod u stratešku povijest] (engleski). Routledge. Milton Park, Abingdon-on-Thames [Abingdon na Temzi], Oxfordshire, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-113-416951-1
• Halévy, Élie. 1924. A History of the English People...: England in 1815 [Povijest engleskog naroda...: Engleska 1815.]. Prijevod: Watkin, Edward Ingram; Barker, Dalgairns Arundel. University of California Press (izvornik); Harcourt, Brace & Company. Berkeley, Kalifornija, SAD (izvornik); San Diego, Kalifornija, SAD.
• Horne, Alistair. 1. rujna 2000. Cowley, Robert (ur.). What If?: The World's Foremost Historians Imagine What Might Have Been [Što ako?: Najistaknutiji svjetski povjesničari zamišljaju što je moglo biti] (engleski). Penguin Books. ISBN 978-1-101-11891-7
• Ilari, Virgilio. 2008. Le Due Sicilie nelle guerre napoleoniche: 1800-1815 [Dvije Sicilije u Napoleonskim ratovima: 1800. – 1815.] (talijanski). Ufficio Storico dello Stato Maggiore dell'Esercito. Rim, Italija. ISBN 8-887-94093-2
• Jones, Colin. 1994. The Cambridge Illustrated History of France (engleski). Cambridge University Press. Cambridge, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-0-521-66992-4
• Kagan, Frederick. 10. rujna 2007. The End of the Old Order: Napoleon and Europe, 1801-1805 [Kraj Starog Poretka: Napoleon i Europa, 1801. – 1805.] (engleski). Hachette Book Group. 1290 Avenue of the Americas, Midtown Manhattan, New York City, New York, SAD. ISBN 0-306-81645-8CS1 održavanje: lokacija (link)
• Keen, Benjamin; Haynes, Keith. 20. siječnja 2012. A History of Latin America [Povijest Latinske Amerike] 9. izdanje. Cengage Learning. ISBN 978-1-133-70932-9
• Kennedy, Paul Michael. 15. siječnja 1989. The Rise and Fall of the Great Powers: Economic Change and Military Conflict from 1500 to 2000 [Uspon i pad velikih sila: ekonomske promjene i vojni sukobi od 1500. do 2000.] (engleski). Vintage Books; Knopf Doubleday Publishing Group. ISBN 978-0-679-72019-5
• Knight, Roger John Beckett. 24. listopada 2013. Britain Against Napoleon: The Organization of Victory, 1793-1815 [Britanija protiv Napoleona: Organizacija pobjede, 1793. – 1815.] (engleski). Penguin Books Limited. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-0-14-197702-7
• Leggiere, Michael V. 2014. Blücher: Scourge of Napoleon [Blücher: Bič Napoleona] (engleski). University of Oklahoma Press. Norman, Oklahoma, SAD.
• Mahan, Alfred Thayer. 1892. The influence of sea power on the French Revolution and Empire: 1793–1812 [Utjecaj pomorske sile na Francusku revoluciju i Carstvo: 1793. – 1812.]. 2. OL 25649W
• Malia, Martin Edward. 1. siječnja 2006. Emmons, Terence (ur.). History's Locomotives: Revolutions and the Making of the Modern World [Povijesne lokomotive: Revolucije i stvaranje modernog svijeta] (engleski). Yale University Press. Sveučilište Yale, New Haven, Connecticut, SAD. ISBN 978-0-300-12690-7
• McConachy, Bruce. 2001. [1937.] Vandervort, Bruce (ur.). The Roots of Artillery Doctrine: Napoleonic Artillery Tactics Reconsidered. Journal of Military History. Society for Military History. Lexington, Virginia, SAD. 65 (3). doi:10.2307/2677528. eISSN 1543-7795. ISSN 0899-3718. JSTOR 2677528. OCLC 473101577
• McLynn, Frank. 1998. Napoleon: A Biography [Napoleon: Biografija]. Pimlico Books. 20 Sussex Street, Pimlico, London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-071-2662475CS1 održavanje: lokacija (link)
• Neillands, Robin. 2003. Wellington & Napoleon: Clash of Arms [Wellington & Napoleon: Sukob oružja] (engleski). Pen and Sword Books. Barnsley, South Yorkshire, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-0-85052-926-5. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2015.
• Palmer, Alan. 1974. Alexander I: Tsar of War and Peace [Aleksandar I.: Car mira i rata] (engleski). University of Michigan Press (izvornik); Weidenfeld & Nicolson. Sveučilište Michigan, Ann Arbor, Michigan, SAD (izvornik); London, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-0-297-767008
• Palmer, Robert Roswell; Colton, Joel; Kramer, Lloyd. 2013. A History of the Modern World: 11th Edition [Povijest modernog svijeta: 11. izadnje]. McGraw-Hill Higher Education. ISBN 978-0-07-759962-1
• Palmer, Robert Roswell. 1941. Twelve who Ruled: The Committee of Public Safety, During the Terror [Dvanaestorica koji su vladali: Odbor za javnu sigurnost, za vrijeme terora]. 10. Princeton University Press; Indiana University Press (original). Princeton, New Jersey, SAD; Sveučilište Indiana, Bloomington, Indiana, SAD (original).
• Pirro, Deirdre. 19. srpnja 2019. The short-lived Kingdom of Etruria [Kratkotrajna Kraljevina Etrurija]. theflorentine.net (engleski)
• Rabich, Adalbert. 2011. Die Regionalgeschichte von Dülmen und Umgebung, Teil 2 [Regionalna povijest Dülmena i okolice, 2. dio] (njemački). GRIN Verlag. Norderstedt, Schleswig-Holstein, Njemačka. ISBN 978-3640-80584-6. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. srpnja 2023.
• Rapport, Mike. 31. siječnja 2013. The Napoleonic Wars: A Very Short Introduction [Napoleonski ratovi: Vrlo kratak uvod]. Oxford University Press. Sveučilište Oxford, Oxford, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 9-780-1916-4251-7
• Riall, Lucy. 1994. The Italian Risorgimento: State, Society, and National Unification [Talijanski Risorgimento: Država, društvo i nacionalno ujedinjenje] (engleski) 1. izdanje. Routledge. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-020-341234-3
• Riehn, Richard K. 1991. 1812: Napoleon's Russian Campaign [1812.: Napoleonova ruska kampanja] (engleski). Wiley. New York, SAD. ISBN 978-047-154302-2
• Roberts, Andrew. 4. studenoga 2014. Napoleon: A Life [Napoleon: Život] (engleski). Penguin Books. ISBN 978-0-698-17628-7
• Royal Navy | History, Ships, & Battles Britannica.com [Kraljevska mornarica | Povijest, brodovi i bitke]. web.archive.org (engleski). 26. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. prosinca 2018. Pristupljeno 28. kolovoza 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
• Sainsbury, John. 1842. Sketch of the Napoleon Museum, etc [Skica Napoleonovog muzeja, itd.] (engleski). London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
• Schäfer, Anton. 2002. Zeittafel der Rechtsgeschichte: Von den Anfängen über Rom bis 1919, Mit Schwerpunkt Österreich und zeitgenössischen Bezügen [Vremenska crta pravne povijesti: Od početaka preko Rima do 1919. – S fokusom na Austriju i suvremene reference] (njemački) 3. izdanje. Edition Europa Verlag. Zürich, Švicarska. ISBN 3-950-06168-1
• Sherwig, John M. 1969. Guineas and Gunpowder: British Foreign Aid in the Wars with France, 1793-1815 [Gvineje i barut: Britanska inozemna pomoć u ratovima s Francuskom, 1793. – 1815.] (engleski). University of California Press (izvornik); Harvard University Press. Berkeley, Kalifornija, SAD (izvornik); Sveučilište Harvard, Cambridge, Massachusetts, SAD. ISBN 978-0-674-36775-3
• Schroeder, Paul W. 1994. The Transformation of European Politics, 1763-1848 [Transformacija europske politike, 1763. – 1848.] (engleski). The Clarendon Press. Oxford, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-0-19-820654-5
• Scott, Hamish Marshall. 1. lipnja 1992. Review: The Second 'Hundred Years War' 1689–1815 [Pregled: Drugi 'stogodišnji rat' 1689. – 1815.]. The Historical Journal. Cambridge University Press & Assessment. Cambridge, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. 35 (2). doi:10.1017/S0018246X00025887
• Shlapentokh, Dmitry. 1997. The French Revolution and the Russian Anti-Democratic Tradition: A Case of False Consciousness [Francuska revolucija i ruska anti-demokratska tradicija: Slučaj lažne svijesti]. Transaction Publishers. ISBN 978-1-4128-2397-5
• Sutherland, Donald M. G. 15. travnja 2008. The French Revolution and Empire: The Quest for a Civic Order [Francuska revolucija i Carstvo: Potraga za građanskim poretkom]. John Wiley & Sons. ISBN 978-0-470-75826-7
• swissinfo.ch, Julia Slater. 26. studenoga 2012. A 200-year old battle unites and divides the Swiss [Bitka stara 200 godina ujedinjuje i razdvaja Švicarce]. SWI swissinfo.ch (engleski). Pristupljeno 2. rujna 2023.
• Swiss Rebellion 1802 [Švicarska pobuna 1802.]. www.zum.de (engleski). Pristupljeno 14. rujna 2023.
• The Annual Register, Or, A View of the History, Politics, and Literature for the Year... [Godišnjak, ili, Pregled povijesti, politike i književnosti za godinu...] (engleski). J. Dodsley. 1805.
• [TMP] "Liechtenstein troops in the Napoleonic wars" ["Lithenštajnske trupe u Napoleonskim ratovima"]. theminiaturespage.com (engleski). Pristupljeno 2. rujna 2023.
• Tone, John Lawrence. 1996. Napoleon's uncongenial sea: Guerrilla warfare in Navarre during the Peninsular War, 1808–14 [Napoleonovo neprijateljsko more: Gerilski rat u Navari tijekom Pirenejskog rata, 1808. – '14.]. European History Quarterly. 26 (3). doi:10.1177/026569149602600302
• T︠S︡ezarevich Urlanis, Boris. 1971. Wars and Population [Ratovi i populacija] (engleski). Progress Publishers; University of Michigan Press (original). Moskva, Sovjetski Savez (danas Rusija); Ann Arbor, Michigan, Washtenaw, SAD.
• Tucker, Spencer C. 25. travnja 2012. The Encyclopedia Of the War Of 1812: A Political, Social, and Military History [Enciklopedija rata 1812.: Politička, društvena i vojna povijest]. ABC-CLIO. Santa Barbara, Kalifornija, SAD. ISBN 978-185-109956-6
• Tulard, Jean. 1985. Napoleon: The Myth of the Saviour [Napoleon: Mit o spasitelju] (engleski). Methuen Publishing Ltd. North Yorkshire, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-0-416-39510-5
• Walter, Jakob; Raeff, Marc. 1996. The Diary of a Napoleonic Foot Soldier [Dnevnik napoleonskog pješaka] (engleski). Windrush Press. Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo.
• Watson, John Steven. 1960. The Reign of George III 1760–1815 [Vladavina Đure III. 1760. – 1815.] (engleski). The Clarendon Press. Oxford, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-0-198-21713-8
• Wawro, Geoffrey. 4. siječnja 2002. Warfare and Society in Europe, 1792–1914 [Ratovanje i društvo u Europi, 1792. – 1914.]. Taylor & Francis. ISBN 978-0-203-00735-8. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2015.
• Zamoyski, Adam. 2018. Napoleon: A Life [Napoleon: Život]. Basic Books. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo. ISBN 978-1-541-64455-7. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. kolovoza 2020.

Vanjske poveznice

Vodič: Napoleonic Wars na Wikivoyageu

• The 15th Hussars | Re-enacting the British Light Cavalry of the Napoleonic Wars
• Napoleonic Wars
• History of the two empires
• The Napoleon series
• Napoleonic Guide
• Napoleon, His Army and Enemies
• The Napoleonic Wars