Ljudska prava se odnose na pravnu, filozofsku i političku ideju prema kojoj svako ljudsko biće samim činom rođenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili državljanstvo, stiče određena neotuđiva prava.

Deklaracija o pravima čovjeka i građanina

Povijest ljudskih prava uredi

Ideja ljudskih prava ima svoj korijen u školi prirodnog prava koja se razvila pod utjecajem prosvjetiteljskih filozofa 18. stoljeća. Prethodnice ideje ljudskih prava obično se smatraju dokumenti u kojima su po prvi put kodificirana neka ljudska prava. Jedan od takvih dokumenata je engleska Magna carta iz 1215. kojom je djelomično ograničena samovolja monarha. Zatim slijedi Habeas corpus Act iz 1679. kojim su po prvi puta stvorene zapreke arbitrarnom hapšenju. Za vrijeme Američke revolucije donesena je Virginijska deklaracija prava 1776. godine u kojoj se spominje da svi ljudi imaju "pravo na život, slobodu i potragu za srećom." Nakon toga slijedi francuska revolucija i Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine. Virginijska deklaracija i Deklaracija o pravima čovjeka i građanina po prvi put sustavno donose popis prava koja se u njihovo vrijeme smatraju urođenima i neotuđivima.

Nakon toga su ideju ljudskih prava usvajali različiti pojedinci, ideološke struje, organizacije i države, da bi s vremenom značenje bilo kodificirano u Općoj deklaraciji UN o pravima čovjeka iz 1948. godine.

Tumačenje ljudskih prava uredi

O ljudskim pravima ne postoji opći konsenzus. Iako se među ljudskim pravima spominju pravo na život, pravo na adekvatni životni standard, zabranu mučenja, slobodu izražavanja, slobodu putovanja, pravo na samoodređenje, pravo na obrazovanje te pravo na sudjelovanje u kulturnom i političkom životu, o opsegu i praktičnoj primjeni tih prava postoji cijeli niz sporova između pojedinaca, organizacija i država, od čega su najpoznatije debate o abortusu i smrtnoj kazni.

Papa Ivan Pavao II. govorio je o ljudskim pravima u Washingtonu prilikom posjeta Ujedinjenim narodima 2. listopada 1979. godine. Tada je istaknuo da su dvije vrste sustavnog ugrožavanja ljudskih prava. Prva je nepravedna raspodjela materijalnih dobara između bogatih i siromašnih, a druga onemogućavanje slobode izražavanja i vjerskih sloboda.[1]

Najvažniji dokumenti uredi

  • Opća deklaracija o pravima čovjeka UN-a iz 1948. godine, navodimo prvi članak: Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedno prema drugome postupati u duhu bratstva.
  • Ustav Republike Hrvatske, navodimo četrnaesti članak: Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.

Udruge i institucije za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj uredi

 
Sanja Sarnavka predsjednica udruge B.a.B.e. i predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava

Ljudskim pravima bave se mnoge institucije i udruge, štoviše postoje specijalizirane udruge za prava žena, za prava djece i za prava starih osoba.

Poveznice uredi

Vanjske poveznice uredi

Izvori uredi

  1. Ne bojte se!, papa Ivan Pavao II., Večernji list, Zagreb 2005.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Ljudska prava