Druga Poljska Republika

poljska država koja je postojala između Prvo i Drugog svjetskog rata

Druga Poljska Republika, Druga Poljska Zajednica ili međuratna Poljska je poljska država koja je postojala između Prvog i Drugog svjetskog rata, u tom razdoblju Poljaci su vratili svoju nezavisnost.

Druga Poljska Republika 1939.
Druga Poljska Republika 1922. - 1939.
Poljsko oklopno vozilo Korfanty 1920. u vrijeme Šleskog ustanka
Józef Piłsudski, predsjednik Poljske

Službeni naziv države bio je Republika Poljska ili Poljska Zajednica (poljski: Rzeczpospolita Polska). Poljaci su dobili nezavisnost nakon završetka Prvog svjetskog rata 1918. Država je, unatoč pritiscima i izvana i iznutra, postojala sve do 1939., kada je, nakon napada na Poljsku, anektirale Treći Reich, Sovjetski Savez i Slovačka, na početku Drugog svjetskog rata.

Kada su utvrđene granice Poljske 1922., nakon nekoliko regionalnih sukoba, Poljska je graničila s Čehoslovačkom, Reichom, Danzigom, Litvom, Latvijom, Rumunjskom i Sovjetskim Savezom. U razdoblju od ožujka do kolovoza 1939., Poljska je graničila i s Mađarskom kod Karpata. Površina Poljske iznosila je 388 634 km² (šesta najveća država u Europi, a nakon što je anektirala Zaolzie 1938., površina Poljske bila je 389 720 km².), a imala je 27,2 milijuna stanovnika prema popisu stanovništva iz 1921. Godine 1939., pred izbijanje rata, prema procjenama, Poljska je imala 35,1 milijuna stanovnika. Trećina poljskog stanovništva bile su nacionalne manjine: 13,9% Ukrajinci, 3,1% Bjelorusi, 2,3% Nijemci, i 3,4% Česi, Litvanci i Rusi. U isto vrijeme veliki broj Poljaka živio je u dijaspori.

Druga Poljska Republika povezana je i s nekoliko nepovoljnih okolnosti, problema i trijumfa. Poljska je imala gospodarske poteškoće kao posljedicu Prvog svjetskog rata, nakon toga Sovjeti vrše invaziju na Poljsku u Poljsko-sovjetskom ratu, pa zatim Poljska vodi i Poljsko-ukrajinski rat u kojem zauzima istočnu Galiciju od Ukrajinske Narodne Republike. Poljska je bila okružena i neprijateljski raspoloženim susjedima, među kojima je bio i Treći Reich. No, bez obzira na sve to, Poljska Republika se uspjela i teritorijalno proširiti. Iako nije imala prekomorske kolonije, Poljska je uspjela pratiti razvoj zapadnih zemalja. Kulturalna središta kao što su Varšava, Krakov, Poznan, Vilnius i Lavov podigli su se na razinu drugih velikih europskih gradova. U njima su se nalazila i međunarodna sveučilišta i druge institucije visoke naobrazbe. Do 1939. Druga Poljska Republika uspjela je postati "jedna od europskih većih sila".[1]

PovijestUredi

NastanakUredi

Područje Druge Poljske Republike koje je bilo pod Ruskim Carstvom okupirale su Carevina Njemačka i Austrougarska. Okupacijske snage imale su u vidu stvoriti Kraljevinu Poljsku, njemačku marionetsku državu. To je realizirano 5. studenog 1916.,[2] a državom je upravljalo Državno i Regentsko vijeće[2] (Rada Regencyjna Królestwa Polskiego) dok se ne izabere kralj.

Netom pred kraj rata, 7. listopada 1918., raspušteno je Državno vijeće od strane Regentskog vijeća, te je najavljen povratak poljske nezavisnosti,[3] iako je Varšava bila pod njemačkim garnizonom.[2] Sve političke stranke u državi podržale su tu inicijativu, osim marksističke Socijaldemokratske stranke Kraljevine Poljske i Litve (SDKPiL, kasnije Komunistička radnička partija Poljske). Dana 23. listopada Regentsko vijeće postavilo je novu vladu pod vodstvom Józefa Świeżyńskog i počinje novačenje u Poljsku vojsku. Dana 5. studenog u Lublinu osnovan je i Radnički sovjet.[4] Dan poslije komunisti su najavili i stvaranje Republike Tarnobrzek. Isti dan je formirana i Privremene vlada Republike Poljske pod socijalistom Ignacyem Daszyńskim.[5]

Dana 10. studenog, Józef Piłsudski, oslobođen iz njemačkog zatvora u Magdeburgu, vratio se u Varšavu.[6] Dan poslije, zbog njegove popularnosti i podrške od većine stranaka u Poljskoj, Regentsko vijeće imenuje ga glavnim načelnikom Poljskih oružanih snaga, a već 14. studenog vijeće raspušta samo sebe i svu svoju moć prenosi na Piłsudskog kao čelnika države (naczelnik państwa).[7]

Postojale su i vlade proglašene u Galiciji (što je prije bila austrijska Poljska), Nacionalno vijeće Tešinskog vojvodstva (stvoreno u studenome 1918.) i Poljski izvršni komitet (stvoren 28. listopada 1918.) koje su bile nezavisne od Privremene poljske vlade.

Izbija i sukob u Lavovu između Ukrajinskog vojnog komiteta i poljskih neredovnih jedinica sastavljenih od studenata i djece, poznatih kao Poljski orli, koje će kasnije podržati i Poljska vojska. Nakon savjetovanja s Piłsudskim, Daszyńskova vlada raspušta se sama i stvara se nova vlada pod Jędrzejem Moraczewskim 18. studenog.[7]

Kraljevina Italija prva je država koja je priznala nezavisnost Poljske već 1918.

U siječnju 1919. Druga Poljska Republika imala je jedan od težih zadataka u svojoj povijesti, stvaranje državnih granica.[5] Na mirovnoj konferenciji održanoj u Parizu poslije rata, samo je Francuska odobravala poljske pretenzije.[5]

IzvoriUredi

  1. The EndInačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2013.. TIME Magazine. 2. listopada 1939. Preuzeto 17. rujna 2011. (engl.)
  2. a b c Frucht, str. 23.
  3. Leslie, str. 126.
  4. Żarnowski, Janusz. November 1918. Interpress. 1984. Str. 134. ISBN 8322320426 (engl.)
  5. a b c Frucht, str. 24
  6. Kantowicz, Edward R. The rage of nations. Eardmans Publishing. 1999. Str. 153. ISBN 0-8028-455-3 nevaljani ISBN (engl.)
  7. a b Leslie, str. 127.

LiteraturaUredi

  • Frucht, Richard C. Eastern Europe: an introduction to the people, lands, and culture, prvi dio. ABC-CLIO. 2005. ISBN 1-57607-800-0 (engl.)
  • Leslie, Roy Francis. The History of Poland since 1863. Cambridge Universtiy Press. 1980. ISBN 0-521-22645-7 (engl.)