Otvori glavni izbornik
Wikipedija

Ivo Goldstein

Ivo Goldstein 2009. godine, prilikom svečanosti podizanja NATO-ve zastave ispred zgrade MORH-a u Zagrebu.

Ivo Goldstein (Zagreb, 16. ožujka 1958.), hrvatski je povjesničar, sveučilišni profesor židovskog podrijetla.[1] Od 2012. veleposlanik je Hrvatske u Francuskoj.[2]

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Mladost i obrazovanjeUredi

Goldsteinovi preci doselili su u Hrvatsku iz Erdelja još u 19. stoljeću, najprije u Karlovac, u kojem su, s prekidima, živjeli do polovice 20. stoljeća i bavili se knjižarskom djelatnošću.[3] Ivo Goldstein rođen je 1958. godine u Zagrebu u obitelji Slavka i Vere.[4] Osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju svršio je u Zagrebu gdje je, 1976. godine, upisao studij povijesti na Filozofskom fakultetu.[5] Studij je svršio 1979. godine i sljedeće godine zapošljava se kao asistent na Katedri za opću povijest srednjega vijeka matičnog fakulteta.

Historiografski i pedagoški radUredi

Godine 1984. magistrirao je radnjom pod naslovom Historiografski kriteriji Prokopija iz Cezareje.[5][6] Usavršavao se u Parizu na Visokoj školi društvenih znanosti, u Ateni, te kasnije na Institutu "Imre Kertész Kolleg" u Jeni.[7] Doktorirao je 1988. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu [8] radnjom pod naslovom Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija I. (6-9. stoljeće).[5] Iste godine postaje docent, 1996. godine izvanredni, te 2001. godine redovni profesor. Predaje i na poslijediplomskom studiju matičnog fakulteta, a od 1990. godine i Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku. Bio je pročelnik odsjeka za povijest i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Bio je gost predavač na fakultetima u Osijeku, Puli, Mostaru i Rijeci. Predavao je i na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova RH. Bio je voditelj projekata "Hrvatska povijest u ranom srednjem vijeku" i "Židovski biografski leksikon", te suradnik na projektima "Hrvatska povijest - sinteze" Nikše Stančića i "Hrvatska povijest 1102.-1526." Tomislava Raukara.[9] Također je jedan od utemeljitelja i prvi predstojnik katedre za judaistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta.[10]

U početku se bavio bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, a od sredine devedesetih godina bavi se hrvatskom poviješću 20. stoljeća.[11]

Bio je predsjednikom Židovske vjerske zajednice "Bet Israel" [12] sa sjedištem u Zagrebu, a od veljače 2013. godine veleposlanikom je Republike Hrvatske u Republici Francuskoj. Oženjen je i otac dvije kćeri.

DjelaUredi

Goldstein je autor je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu. Urednikom je većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Židovske općine Zagreb i nakladničke kuće Novi Liber. Napisao je više scenarija za televiziju, povremeno surađuje kao kolumnist i na druge načine u raznim medijima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1994. godine jednim je od urednika godišnjaka Radova Zavoda za hrvatsku povijest. Od 1992. do 1997. bio je članom Predsjedništva Društva za hrvatsku povjesnicu. Sudionik je brojnih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Prevodi s engleskoga jezika.

Značajnija djela [13] kojima je Ivo Goldstein autor, suautor ili urednik su:

OcjeneUredi

Goldsteinov mentor prof. Miroslav Brandt opisao je u svojoj knjizi Život sa suvremenicima Goldsteinov rad:[41]

"Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka."

Prof.dr.sc. Ivo Banac, koji je predavao povijest na priznatom američkom sveučilištu Yale, Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, naglasio je da sumnja u ispravnost i objektivnost Goldsteinova teksta Rama 1942 – tragedija jednog mikrokozmosa. Postavio je pitanje kako uopće pisati o zločinima i dodao:

"Jesu li zločini možda uzročno-posljedično projektirani, kako Goldstein pokušava dokazati premda uzroke ne traži izvan ratnog vremena. Želio bih upozoriti i na jedan veliki propust naše historiografije koji još uvijek trpi ideološku hegemoniju iz nekih prethodnih vremena."[42]

NagradeUredi

Sudski sporUredi

Goldsteina je Općinski sud u Novom Zagrebu, kasnije i Županijski sud u Zagrebu, pravomoćno osudio na novčanu kaznu u iznosu 30.000 zbog napada na slobodu govora, slobodu polemike i kritike nakon objavljenog teksta u tjedniku Globus u kojem je dao uvredljiv osvrt na dokumentarnu seriju Antuna Vrdoljaka o Titu, prikazanu na HRT-u 2010. godine.[43]

KontroverzeUredi

Za vrijeme obavljanja dužnosti veleposlanika RH u Parizu na centralnoj poziciji u sobi za prijam u Hrvatskom veleposlanstvu držao je izloženu uokvirenu fotografiju Josipa Broza Tita, komunističkog diktatora i čelnika socijalističke Jugoslavije, koji je odgovoran za smrt više od pola milijuna ljudi.[44]

Gostujući 17. lipnja 2018. u emisiji Nedjeljom u 2 voditelja Aleksandra Stankovića nazvao je "đubretarima i smećarima" sve one koji se ne slažu s njegovim znanstvenim stajalištima o logoru u Jasenovcu pritom misleći na znanstvenike i istraživače poput dr. Vladimira Horvata, Blanke Matković i Igora Vukića.[45][46]

IzvoriUredi

Bilješke i literatura
  1. ↑ Goldstein, Ivo, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  2. ↑ Goldstein ne želi iz Pariza, tražio od Oreškovića da ga ostavi. vecernji.hr (30. lipnja 2016.) pristupljeno 30. lipnja 2016.
  3. ↑ Obitelj Goldstein - vjenčanje Alme Goldstein 1930., www.kafotka.net, pristupljeno 19. veljače 2016.
  4. ↑ Židovi koji su izgradili moderni Zagreb, Nacional 483/2005., arhiva.nacional.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Biografija Goldstein, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, www.nsz.hr, preuzeto 24. lipnja 2013.
  6. ↑ Dio radnje dostupan je, u djelomično prerađenom obliku, kao članak: Ivo Goldstein, Historiografija o Prokopiju iz Cezareje, Historijski zbornik 38 (1985.), www.historipgrafija.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  7. ↑ École des Hautes Études en sciences sociales, École des Hautes Études en sciences sociales, fr.wikipedia.org
  8. ↑ Spomenica Josipa Adamčeka, Damir Agičić, Doktorati iz povijesti u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata (1946-2008): Prilog istraživanju historije historijske znanosti, fusnota 1, str. 519.
  9. ↑ Ivo Goldstein, Tko je tko u hrvatskoj znanosti, tkojetko.irb.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  10. ↑ Novi studij judaistike, HRT, 15. listopada 201., www.hrt.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  11. ↑ Kratki životopis, Filozofski fakultet u Zagrebu, www.ffzg.unizg.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  12. ↑ Povijest zajednice, Židovska vjerska zajednica "Bet Israel" u Hrvatskoj, www.bet-israel.com, pristupljeno 19. veljače 2016.
  13. ↑ Opširna bibliografija dostupna je na: Kratki životopis, Filozofski fakultet u Zagrebu, www.ffzg.unizg.hr, ili Ivo Gldstein, CROSBI, bib.irb.hr
  14. ↑ Ivo Goldstein, Bizant na Jadranu: Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija I., Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1992.
  15. ↑ Borislav Grgin, Ivo Goldstein: Bizant na Jadranu, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.25 No.1, listopad 1992., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  16. ↑ Mirja Jarak, Ivo Goldstein, Bizant na Jadranu (od Justinijana I.do Bazilija I.), Opuscula Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda, Vol.16 No.1, prosinac 1992., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  17. ↑ Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Novi Liber, Zagreb, 1995., ISBN 9536045028 i 9531750432, www.scribd.com
  18. ↑ Neven Budak, O knjizi Ive Goldsteina "Hrvatski rani srednji vijek", Ivo Goldstein, Odgovor na diskusiju Nevena Budaka, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.28 No.1, siječanj 1996., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  19. ↑ Skupina autora, uredio Ivo Goldstein, Kronologija: Hrvatska, Europa, svijet: politička i vojna povijest, religija, književnost, likovne umjetnosti, znanost i tehnički razvoj, glazba, film, sport, Novi Liber, Zagreb, 1996., ISBN 9536045125
  20. ↑ Nikša Stančić, "Kronologija", ur. Ivo Goldstein, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.29 No.1, siječanj 1997., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  21. ↑ Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, Holokaust u Zagrebu ,Židovska općina Zagreb i Novi Liber, Zagreb, 2001., ISBN 9536045194
  22. ↑ Jure Krišto, O knjizi Goldsteinovih "Holokaust u Zagrebu", www.jurekristo.com, pristupljeno 19. veljače 2016.
  23. ↑ Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003., ISBN 9536045222
  24. ↑ Goran Budeč, Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, Vol.21, ožujak 2004., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  25. ↑ Ivo Goldstein, Židovi u Zagrebu 1918-1941., Novi Liber, Zagreb, 2004., ISBN 9536045230
  26. ↑ Petar Bagarić, Ivo Goldstein, Židovi u Zagrebu 1918-1941, Pro tempore - časopis studenata povijesti, No.3, siječanj 2006., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  27. ↑ Ivo Goldstein, Borislav Grgin, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, Novi Liber, Zagreb, 2006. ISBN 953604546X, www.scribd.com
  28. ↑ Ivan Botica, Sinteza europskoga srednjovjekovlja iz hrvatskoga pera, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.39 No.1, listopad 2007., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  29. ↑ Ivo Goldstein, Agneza Szabo, Povijest zagrebačke Klasične gimnazije: (1607.-2007.), Novi Liber i Klasična gimnazija, Zagreb, 2007., ISBN 9789536045501
  30. ↑ Vanja Dolenc, Filip Šimetin Šegvić, 400. obljetnica osnutka Klasične gimnazije u Zagrebu, Pro tempore - časopis studenata povijesti, No.4, listopad 2007., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  31. ↑ Ivo Goldstein, Hrvatska 1918-2008., EPH i Novi Liber, Zagreb, 2008., ISBN 9789533000961 i 9789536045570
  32. ↑ Vladimir Geiger, Niz otvorenih pitanja, Vijenac 397 - 21. svibnja 2009.,www.matica.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  33. ↑ Jelena Svirčić, Hrvatska 1918.- 2008. (intervju s Ivom Goldsteinom), H-ALTER, www.h-alter.org, pristupljeno 19. veljače 2016.
  34. ↑ Ivo Goldstein, Dvadeset godina samostalne Hrvatske, Novi Liber, Zagreb, 2010. ISBN 9789533250014
  35. ↑ Radoslav Zaradić, Dvadeset godina samostalne Hrvatske, Polemos: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XIV No.27, lipanj 2011., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  36. ↑ Slavko Goldstein, Ivo Goldstein, Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Novi Liber, Zagreb, 2011. ISBN 9789533250090, CROSBI, bib.irb.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  37. ↑ Franjo Šarčević, Intervju: Ivo Goldstein, povjesničar: Jasenovac i Bleiburg nisu isto, www.prometej.ba, studeni 2011., pristupljeno 19. veljače 2016.
  38. ↑ Sanja Gladanac, Slavko Goldstein, Ivo Goldstein, "Jasenovac i Bleiburg nisu isto", Prilozi 41/2012., Institut za istoriju Sarajevo, www.iis.unsa.ba, pristupljeno 19. veljače 2016.
  39. ↑ Ivo Goldstein, Zagreb 1941. - 1945., Novi Liber, Zagreb, 2011. ISBN 9789533250113
  40. ↑ Ivo i Slavko Goldstein, Tito, Profil knjiga, Zagreb, 2015. ISBN 9789533134178, Predstavljanje knjige Slavka i Ive Goldsteina "Tito", www.historiografija.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  41. ↑ Miroslav Brandt. Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191
  42. ↑ Banac na predstavljanju knjige “Rama 1942”: Bojim se da živimo u ništa manje opasnim vremenima, pristupljeno 13. kolovoza 2018.
  43. ↑ Ivo Goldstein osuđen zbog teksta o Titu i Vrdoljaku priznajem.hr, 19. travnja 2018. (pristupljeno 20. travnja 2018.)
  44. ↑ 'TA JE SLIKA TU SLUČAJNO!' Zašto hrvatski veleposlanik Ivo Goldstein u uredu u Parizu drži sliku Tita?. jutarnji.hr (07. studenog 2013.) pristupljeno 30. lipnja 2016.
  45. ↑ Goldstein: 'U ime svoje obitelji pitam sve te đubretare i smrdljivce - gdje su svi ti ljudi, ako su priče o žrtvama Jasenovca samo srbo-četnička propaganda?'. Direktno.hr (17. lipnja 2018.) pristupljeno 18. srpnja 2018.
  46. ↑ (VIDEO) Dr. Goldstein u NU2 izrekao teške riječi govoreći o Jasenovcu – kako će HRT reagirati?. Narod.hr (18. lipnja 2018.) pristupljeno 18. srpnja 2018.

Vanjske povezniceUredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivo_Goldstein&oldid=5125102"