Historiografija

Historiografija je skup istraživanja u povijesti, posvećenih određenoj temi ili povijesnom razdoblju ili skup povijesnih radova koji imaju ideološko, lingvističko ili nacionalno jedinstvo.[1]

Sačuvani ulomak Herodotovih Povijesti (Historiai)

Pojam

uredi

Riječ historiografija je složenica, koja potječe iz grčkog, odakle je ušla u latinski i zatim u mnoge europske jezike (internacionalizam): grčki historia (vidi članak Historija) + grapheo (pisati).

Hrvatski enciklopedijski rječnik donosi dva značenja termina historiografija:

  1. Znanost koja se bavi opsivanjem prošlosti ljudskog društva prema izgrađenoj metodi; historijska znanost.
  2. term. Predznanstveno bavljenje prošlošću od Herodota do 19. stoljeća.

Danas se među hrvatskim povjesničarima riječ historiografija uglavnom koristi kao istoznačnica za "znanost o povijesti", "povijesna znanost". Povijest je prošla zbilja, koja je predmet proučavanja. U običnom jeziku obično se riječ "povijest" koristi i kao ime za znanost o povijesti. Također se za povijesnu znanost koristi riječ historija. Znastvenik koji se bavi historiografijom/historijom obično se naziva povjesničar. (Vidi članak historija za potpuniji prikaz rasprave o terminologiji.)

Mirjana Gross uvodi precizniju terminologiju, razlikujući "historiju", "historijsku znanost" i "historiografiju".

  • Svako proučavanje prošlosti je historija.
  • Dio historije je historijska znanost koja nastoji spoznati dijelove prošlosti sustavno, na temelju istraživačkih standarda.
  • Historiografija je pak pismeno izlaganje rezultata istraživanja, odnosno ukupnost napisanih historijskih djela.

(Suvremena historiografija, 1996, str. 18)

Povijest

uredi

Stari vijek

uredi
  • prvi zapisi povijesti – Sumer, Egipat
  • prva povijesna djela – antička Grčka (muza Klio zaštitnica povijesti)
  • prvi povjesničari – logografi – ne provjeravaju vjerodostojnost, zapisivači povijesnih događaja
  • Herodot iz Halikarnasa – V. st. pr. Kr. – Historia
    • 9 knjiga – putovanje Egiptom, Malom Azijom i Grčkom, te grčko-perzijski ratovi
  • Tukidid – 5. st. pr. Kr. – Peloponeski Rat
    • traži uzroke i posljedice pov. događaja, prvo kritičko iznošenje povijesti
  • Tit Livije – 1. st. – Ab urbe condita
  • Publije Kornelije Tacit – 1. st. – Historiae, Anales, Germani
  • Amijan Marcelin – 4. st. – Rimska povijest
  • prvi anali ili ljetopisi
  • prvi životopisi ili biografije – Plutarh (Usporedni životopisi) i Svetonije (O životu cezara)

Srednji vijek

uredi

Novi vijek

uredi
  • skupljanje antičke povijesne građe – prvi muzeji i knjižnice
  • Denis Diderot i Francoise Voltaire – 18. st.
  • razvoj povijesti kao znanosti – 19. st.

Izvori

uredi
  1. Candelaria, John Lee; Alporha, Veronica (2018). Readings in Philippine History.

Vanjske poveznice

uredi