Elba

talijanski otok u Toskani

Ovo je članak o talijanskom otoku Elbi, za rijeku koja teče kroz Njemačku i Češku pogledajte članak Laba.

Elba
Tuscan archipelago hr.svg
Podatci
Smještaj Tirensko more
Otočna skupina Toskansko otočje
Država Italija
Glavno naselje Portoferraio
Površina 223 km2
Broj stanovnika oko 32 000
Otok Elba na donjem dijelu fotografije

Elba (latinski: Ilva) talijanski je otok u Toskani, a nalazi se 20 km od obale.[1] To je najveći otok u Toskanskom otočju i treći po veličini talijanski otok nakon Sicilije i Sardinije. Zajedno s ostalim otocima u tom otočju dio je NP Toskansko otočje.[2] Oko 50 km zapadno od otoka nalazi se francuski otok Korzika.

PovijestUredi

Otok je prvobitno bio naseljen Ligurima i u prošlosti je bio jako poznat po željeznoj rudi i rudnicima. Grci su otok zvali Aethalia (plamen) zbog topionica za obradu metala.

Otok su poslije preuzeli Etruščani, a zatim (poslije 480. pr. Kr.) Rimljani. Poslije raspada Rimskog Carstva, otok su napadali barbari i Saraceni. Početkom je 11. stoljeća otok postao dio Republike Pise. Kada je 1398. godine otok prodan viscontijskom Milanu, stekli su ga Appiani, gospodari Piombina čiji je posjed bio iduća dva stoljeća. Godine 1546. dio otoka predan je Cosimu I. Mediciju koji je utvrdio Portoferraio i nazvao ga Cosmopolis,[3] a 1577. ostatak je otoka vraćen Appianijima. Godine 1603. španjolski je kralj Filip II. zauzeo Porto Azzurro i tu dao izgraditi dvije tvrđave. Godine je 1802. otok postao francuski posjed što je izazvalo gospodarski procvat.[4]

 
Povratak Napoleona s Elbe. Naslikao Ambroise Louis Garneray.

Nakon sporazuma u Fontainebleau, francuski je car Napoleon prognan na Elbu nakon prisilne abdikacije 1814., a u Portoferraio je stigao 3. svibnja 1814. Bilo mu je dopušteno zadržati osobnu stražu od 400 vojnika.[5] Iako je službeno bio vladar Elbe, otok su nadzirale britanske mornaričke patrole.

Za vrijeme boravka na otoku, Napoleon je proveo nekoliko gospodarskih i društvenih reformi kako bi poboljšao kvalitetu života otočana. Na otoku jer ostao 300 dana, a onda je pobjegao i vratio se u Francusku 26. veljače te je počela vladavina sto dana. Nakon poraza kod Waterlooa Napoleon je opet prognan, ali ovaj put na Svetu Helenu.

Bečkim kongresom otok je dan Velikom vojvodstvu Toskane, a 1860. godine postao je dio ujedinjene Kraljevine Italije.

Francuske snage iskrcale su se na otoku 17. lipnja 1944. oslobađajući otok od Nijemaca. Danas je otok poznat po vinu i turizmu.[6]

ZemljopisUredi

 
Zapadna obala otoka

Površina je otoka 223 km², a dužina je obale oko 147 km. Otok je dugačak 29 km, a širok 18,5 km. Najviša je točka Monte Capanne (1018 m). Najveće je naselje na otoku Portoferraio.[7]

Sastoji se od osam općina koje su dio toskanske pokrajine Livorno. Općine su: Portoferraio, Campo nell'Elba, Capoliveri, Marciana, Marciana Marina, Porto Azzurro, Rio Marina i Rio nell'Elba. Na otoku živi oko 32 000 ljudi.[8]

KlimaUredi

Mediteranska klima vlada svugdje na otoku, osim na Monte Capanne gdje su zime umjereno hladne. Padaline su najčešće u jeseni.

Sljedeća tablica prikazuje vrijednosti zabilježene u Portoferraiju.[7]

Mj. Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro God
Prosječna najviša temp. (°C) 12 13 14 16 21 24 27 27 25 20 15 13 18,9
Prosječna najniža temp. (°C) 8 9 10 12 16 19 22 21 19 15 10 8 14,1
Padaline (mm) 61 53 51 47 28 24 13 30 51 82 86 69 595

IzvoriUredi

  1. Elba | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 3. rujna 2021.
  2. Otok toliko lijep da je jedino Napoleon s njega htio otići. Punkufer.hr. Pristupljeno 3. rujna 2021.
  3. Tristo dana života na azurnom otoku Elbi. www.vecernji.hr. Pristupljeno 3. rujna 2021.
  4. Elba - biser Tirenskog mora. HKM. 18. veljače 2020. Pristupljeno 3. rujna 2021.
  5. Napoleon stigao na otok Elbu u izgnanstvo – 1814. Povijest.hr. 3. svibnja 2021. Pristupljeno 3. rujna 2021.
  6. Otok Elba i njegova povijest. www.thailand-trip.org. Pristupljeno 3. rujna 2021.
  7. 7,0 7,1 Elba | island, Italy. Encyclopedia Britannica (engleski). Pristupljeno 16. listopada 2021.
  8. Statistiche demografiche ISTAT. demo.istat.it. Pristupljeno 16. listopada 2021.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Elba.